„Poštovana braćo svećenici!

Preč. Marijan Golec, župnik Župe sv. Marije Magdalene u Bebrini, župnik Župe sv. Mihaela Arkanđela u Dubočcu i začasni kanonik Stolnog kaptola u Požegi 9. ožujka, zbog zdravstvenih tegoba otišao je u Opću bolnicu „dr. Josip Benčević“ u Slavonskom Brodu, gdje je operiran 11. ožujka. Već ranijim pretragama utvrđeno je teško stanje njegove bolesti, koje nije omogućilo postoperativni oporavak te je preč. Marijan Golec u jutarnjim satima, 26. ožujka ove godine u 76-oj godini života predao svoju plemenitu dušu Bogu. Kralj vjekova kojemu sve živi pozvao ga je iz ovoga svijeta u svoj vječni dom da ondje, 12. travnja ove godine, na sam Uskrs proslavi pedesetu obljetnicu svoga svećeničkog ređenja. Gospodin mu udijelio svoj vječni mir i nagradio ga za tiho, ponizno i vjerno svećeničko služenje tijekom 49 godina u Župi Bebrina. Izražavam svoje duboko kršćansko suosjećanje svim svećenicima Požeške biskupije, čijem je prezbiterskom zboru časno pripadao, vjernicima Župe sv. Marije Magdalene u Bebrini i Župe sv. Mihaela Arkanđela u Dubočcu, te rodbini. Svećenici će svoju bratsku povezanost s preminulim župnikom Marijanom posvjedočit tako da će za njega prikazati misu i uključiti ga u svoju trajnu molitvu.

Posmrtni ostaci preč. Marijana Goleca, u skladu s trenutačnom zabranom okupljanja zbog opasnosti zaraze koronavirusom, bit će na primjeren vjernički način bez prisutnosti vjernika i drugih osoba položeni u grobnicu na bebrinskom groblju, kako je to preminuli svećenik oporučno odredio i kako mi je osobno potvrdio kad sam ga posjetio u župnom domu u Bebrini, dan prije njegova odlaska u bolnicu. Po završetku izvanrednog stanja u kojem se nalazimo bit će organiziran vjernički ispraćaj posmrtnih ostataka i oproštaj od preminulog svećenika Marijana na spomenutom groblju s misom zadušnicom u župnoj crkvi u Bebrini.

Prečasni Marijan Golec rođen je 17. siječnja 1944. u Koprivnici od oca Slavka i Ane r. Đudajek. Osnovnu školu polazio je u Koprivnici, a srednju, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, završio je u Zagrebu na Šalati gdje je maturirao 1963. godine. Nakon mature primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu te je započeo filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Vojni rok služio je 1966./67. u Gnjilanu (Kosovo). Za đakona je zaređen 1969. Nadbiskup Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika 12. travnja 1970. u zagrebačkoj prvostolnici. Kao mladomisniku povjerena mu je privremena uprava župe Orehovica, koju je vršio nekoliko mjeseci. Potom je imenovan privremenim upraviteljem Župe sv. Josipa u Lipovljanima, a nakon nekoliko mjeseci preuzeo je upravu Župe sv. Marije Magdalene u Bebrini. Zbog bolesti tadašnjeg župnika u Dubočcu preuzeo je u upravu i spomenute Župe sve do 1987. Ponovno je godine 1991. preuzeo upravu župe sv. Mihaela Arkanđela u Dubočcu. Osnutkom Požeške biskupije1997. inkardiniran je u Požešku mjesnu Crkvu te je nastavio vršiti upravu Župe u Bebrini i Dubočcu. Tijekom Domovinskog rata ostao je sa svojim vjernicima, podnoseći nemale nevolje, a nakon rata zauzeo se za liječenje duhovnih i materijalnih rana. S posebnim marom trudio se oko obnove teško oštećene župne crkve Sv. Mihaela Arkanđela i izgradnje razorenog župnog stana u Dubočcu. Istovremeno nastojao je popraviti ratne štete na crkvi Sv. Marije Magdalene u Bebrini. U znak priznanja za vjerno svećeničko služenje, pastoralna nastojanja i materijalnu brigu u dvije župe, 5. studenog 2007. imenovan je začasnim kanonikom Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi.

Zahvaljujući Bogu za dar života i svećeništva preč. Marijana Goleca, molimo ga da mu oprosti sve slabosti i udijeli puninu radosti lica svoga“, napisao je biskup Škvorčević.