Unosite i širite u našim školama uzajamno poštovanje

“Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15).

Dragi vjeroučitelji i katehete,
predraga braćo i sestre!

Taj poziv Krista uskrsloga neprekidno odzvanja u srcima Kristovih sljedbenika. Te su riječi neizbrisivo utisnute u naše biće, koje Krist Gospodin oblikuje u “sol zemlje” i “svjetlost svijeta” (usp. Mt 5, 13-14). Te riječi sadrže milost i radost zbog sudjelovanja u predivnoj pustolovini navjestiteljskog poslanja Crkve i ujedno nalažu “odgovornost” jer smo dužni dati osobni, neizostavan i nezamjenjiv doprinos u konkretnom ostvarivanju naviještanja Kristove Radosne vijesti.

Vi ste danas okupljeni kao vjeroučitelji i katehete u našoj Katedrali, majci sviju crkava naše Nadbiskupije. Drago mi je što zajedno s vama slavim ovu svetu misu na početku školske godine. Vi, vjeroučiteljice i vjeroučitelji u školama i predškolskim ustanovama na osobit ste način povezani sa svojom biskupijskom Crkvom, sa Zagrebačkom nadbiskupijom, jer imate crkveni, biskupski mandat za poučavanje vjeronauka u školama i predškolskim ustanovama. Vjeronauk u školama nije samo informacija o kršćanstvu. Kao školski predmet on ima posebnu vezu s kršćanskim vjerskim naukom i Katoličkom Crkvom. Zbog toga je za poučavanje katoličkog vjeronauka u školama potreban biskupski mandat. Mandat izražava eklezijalnost vjeronaučne službe koja se vrši u ime Crkve. Krist je Crkvu poslao u svijet da naviješta i svjedoči Evanđelje. Crkva to poslanje povjerava svojim članovima pozivajući ih da sudjeluju u milosti i odgovornosti Kristova poslanja. I vama su, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, upravljene Kristove riječi: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15).

Vjeronauk u školi je predmet koji se bira. U tom izboru, koristeći pravo i slobodu da izaberu odgoj i obrazovanje za svoju djecu, roditelji i mladi slobodno izabiru vjeronauk kao školski predmet. Država i škola to temeljno pravo trebaju omogućiti svojim građanima. Stoga vjeronauk u školi nije ni privilegij, niti dar, nego pravo roditelja, djece i mladih, dok je slobodno i demokratsko društvo dužno u smislu zakona omogućiti ostvarivanje toga prava.

Vjeronauk u školi je školski predmet koji se treba potpuno uklopiti u sustav škole poštujući propise obrazovnog standarda. Drago mi je što je HNOS-u dobrim djelom posvećen prvi broj časopisa Lađe, časopisa za promicanje religioznog odgoja i kršćanske kulture. Taj časopis, što ga izdaje Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, toplo preporučujem svim vjeroučiteljima u školama, katehetama u župnim zajednicama te odgojiteljima u predškolskim ustanovama. Želim da vi, vjeroučitelji, svojom stručnom spremnošću i zalaganjem dadete valjam doprinos odgoju i obrazovanju u našim školama na svim razinama. U tom vidu permanentno obrazovanje vjeroučitelja je ne samo obveza, nego i potreba.

Od ove školske i pastoralne godine u Nadbiskupskom duhovnom stolu naše mjesne Crkve djeluju dva ureda; jedan za vjeronauk u školi, a drugi za župnu katehezu. To je učinjeno zbog širokog područja rada koji je u njihovoj nadležnosti, ali i zbog bolje diferencijacije naravi različitih programa i zadataka, koji se u poštivanju specifičnosti pojedinih područja trebaju međusobno usklađivati, nadopunjavati i pomagati, jer jednome je i drugome na kraju zajednički cilj: pomoći mladom čovjeku u njegovu rastu pred Bogom i ljudima.

Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, vi ste pozvani naviještati vjeru u Crkvi i u ime Crkve. Pozvani ste tu vjeru predavati i tumačiti katehetskom poukom, ali i svjedočanstvom kršćanskoga života. Vi ste svjedoci vjere i predstavnici Crkve u našim školama. Živite to kršćansko zvanje odgovorno i časno. Vaša služba, naime, svoje polazište, neprekidnu nit razvoja i cilj kojemu teži, crpi iz “confessio fidei”, iz ispovijesti vjere u Isusa Krista, pravog Boga i pravoga čovjeka, jedinog, sveopćeg i pravog Spasitelja čovjeka i svijeta. Jedinstvena je to, čudesna, izvanredna i odlučujuća ispovijest vjere jer uvodi u osobni, duboki odnos poznanstva i ljubavi s Kristom Gospodinom. Ona temeljito mijenja život vjernika pružajući mu novo iskustvo kadro privući i osvojiti druge. Takav osobni odnos s Kristom Gospodinom neminovno izaziva neutaživu unutarnju potrebu otkrivanja i posredovanja novog životnog iskustva drugim ljudima. Budite navjestitelji i svjedoci Kristove ljubavi koja liječi, oslobađa i spašava.

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, mnogi među vama već duže vremena vršite vjeroučiteljsku službu. Siguran sam da to činite vjerno i velikodušno, a dobro su vam poznate brojne i nezanemarive teškoće koje vaše služenje mogu učiniti napornim i stresnim. Općenito govoreći vjersko ozračje i praksa kršćanskoga života u našim sredinama su ugroženi i narušeni poznatim pojavama koje su duboko obilježile suvremenu kulturu: sekularizacija, ravnodušnost i novi oblici poganstva.

Međutim, potrebno je točno odrediti koje to pojave utječu na vjeru i na vjeronauk: kriza u procesima komuniciranja, gubitak osjećaja za povijest, pogled na život kao stvarnost ograničenu isključivo na zemaljsko… Na području odgoja u obitelji danas možemo zapaziti veliki raskorak između Evanđelja i kulture. Nije teško zamisliti kakve zahtjeve to postavlja za vjeronauk i katehezu svih uzrasta, osobito za katehezu razvojne dobi. Takve povijesno-društveno-kulturne prilike ne smiju nas prestrašiti i blokirati, ne smijemo podleći napasti da ostavimo sve. Naprotiv, sve to mora postati, snažnim providonosnim izazovom za našu vjeronaučnu odgovornost. Ona mora postati zrelijom, sigurnijom i odlučnijom.

Gospodin od nas zahtijeva povjerenje i hrabrost. Na prvom mjestu povjerenje u Njega, u njegovu nazočnost, u dar njegova Duha, jer je obećao: “ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28, 20); “Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1, 8). Povjerenje u Crkvu koja nas svojom riječju, a nadasve Kristovom milošću podržava i potiče. Povjerenje u sebe same. Krist Gospodin nas je izabrao i svakodnevno nas izabire kao “sluge beskorisne”, ali kao stvarno, živo i odgovorno oruđe za naviještanje njegova Evanđelja, da budemo svjedoci radosti i ljepote života Kristovih prijatelja.

Ne bojte se teškoća, napora, razočaranja, ravnodušnosti, nerazumijevanja i odbacivanja koji mogu pratiti vašu vjeronaučnu i katehetsku službu. Naučimo od apostola Pavla “trpjeti za Evanđelje”. Upravo po toj ćete patnji rasti u ljubavi prema Kristu i rasplamsati žar navjestiteljskog poslanja. A Krist vas neće nikada ostaviti bez utjehe i radosti. Našoj su Crkvi, našem hrvatskom društvu i našim školama potrebni muškarci i žene koji će spremno, jasno i izravno, na određeni način trajno i javno, služiti čovjeku promičući vrjednote Radosne vijesti. Poštovani vjeroučitelji, unosite i širite u našim školama uzajamno poštovanje. Po Pavlovoj zapovijedi: “Pretječite jedni druge poštovanjem” (Rim 12,10).

Vi ste, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, nova stvarnost naše Crkve i našega hrvatskoga društva. Crkva u svom poslanju računa na vas. U ime Crkve odajem vam priznanje za službu koju vršite. Zazivljem Božji blagoslov za vas, za vaše obitelji, a osobito za vašu djecu. Preporučujem vas nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca.

Svima vama i svakome osobno želim da zaključne riječi današnjeg Evanđelja postanu “životom vašeg života”, neiscrpnim izvorom vaše hrabrosti, radosti i mira: “Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima” (Mk 16, 20). Amen.