Nakon molitve krunice uslijedila je misa zadušnica koju je predvodio fra Zvonimir Pavičić, župni vikar u Međugorju i duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda. Uz njega su koncelebrirali vicepostulator fra Miljenko Stojić, fratri iz širokobriješkog samostana i župnik iz Vrgorca, jednoga od stratišta hercegovačkih franjevaca, fra Josip Repeša. Prostrana samostanska crkva bila je uobičajeno ispunjena vjernicima.

Misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su framaši na čelu s fra Augustinom Čordašom. Oni su također pjevanjem animirali misno slavlje.

Fra Zvonimir je potaknuo vjernike da surađuju s Bogom, kao što su i pobijeni fratri surađivali, jer Bog je neprestano nazočan u našim životima. „Zato se ni mi ne trebamo plašiti Božjega poziva. On nekada od nas traži napuštanje nekih naših zamisli i ideja ili pak snova; ali to ne znači da ćemo ostati osiromašeni. Naprotiv, postat ćemo bogati jer ćemo imati samoga Boga uza se. On će nam kao i Šimunu uvijek ponavljati one riječi: ‘Ne boj se! Pođi za mnom!’ U ovom promišljanju o pozivu, dobro je vidjeti i naše pobijene fratre kojih se spominjemo ovih dana. Bili su fratri, redovnici. Dakle, i oni su odgovorili na Božji poziv. Odgovorili su potpuno, čitavim svojim bićem. Jer da nisu, ne bi imali hrabrosti ustrajati do kraja, do smrti. Razbježali bi se ili bi krvnicima uzvratili istom mjerom. U nelogičnosti svijeta usudili su se slušati i nasljedovati Isusove riječi. U svijetu koji je sav bio zarobljen ratom i mržnjom, oni su se odlučili činiti ono što im Isus kaže: opraštati, pozivati na mir. U trenutcima kad su na sebi osjetili toliku mržnju neprijatelja, nisu posustajali nego su još više produbili svoj poziv i svoju sraslost s Kristovom riječju te su opraštali svojim neprijateljima kako ih je Isus naučio. Inače ne bi bili dostojni njegova poziva. Božji poziv nije mlak, nego snažno zahvaća čitavoga čovjeka, svaku poru njegova života. Zato i Šimun dršće i boji se, zato Izaija strepi pred objavom Boga, jer Bog traži cijeloga čovjeka. A čovjek se razdire između svijeta i Boga, između trenutnog užitka prolaznosti i trajnog mira kojeg mu Bog nudi. Sigurno su i naši fratri bili potreseni znajući da stoje na rubu života. Imali su, kako kažu svjedoci, priliku izabrati: pogaziti Boga, oglušiti se na Božji poziv ili držati se čvrsto Boga. Odlučili su se za Boga. I uvjeren sam da su u tome trenutku, poput Šimuna, čuli one Isusove riječi: ‘Ne boj se!’, te su tako hrabro pozdravili sestricu smrt“, rekao je fra Zvonimir.

Na misi su dodijeljene i nagrade za uzrast mladež. Prva nagrada pripala je Darku Tusunu, učeniku gimnazije Katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku. Napisao je pjesmu „Zločin bez kazne“. Daria Buljan, učenica gimnazije Marka Marulića iz Tomislavgrada dobila je drugu nagradu. Rad joj nosi naslov „Priča jednoga Briga“. Treća nagrada pripala je Mariji Perković, učenici Gimnazije fra Dominika Mandića iz Širokog Brijega. Napravila je likovni rad pod naslovom „Nakon tame, svjetlost“.

Mještani Crnih Lokava, Mokrog, Turčinovića i Grada uobičajeno su hodočastili od spomenika svojim pobijenima do ratnog skloništa. Jedna skupina njih trčala je iz Crnih Lokava. A skupina framaša iz mostarskog samostana također je hodočastila na Brig.

Fra Miljenko je svima zahvalio te pozvao na sudjelovanje na sam dan 77. obljetnice, 7. veljače. Program počinje u 16 sati pred ratnim skloništem gdje su ubijena i zapaljena 12-ica franjevaca iz samostana. Nakon toga ide procesija prema crkvi, molitva na grobnici s posmrtnim ostatcima pronađenih pobijenih franjevaca te misa koju će predvoditi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko.