"Upoznati" oca

Uvodno biblijsko čitanje: “To rekavši, Isus podiže oči k nebu i nastavi: #!Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi Tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista#!” (Iv 17,1-3).

1. U dramatičnom trenutku u kojem se pripravlja suočiti sa smrću, Isus završava svoj veliki oproštajni govor (usp. Iv 13 sl.), upućujući divnu molitvu Ocu. Ona se može smatrati duhovnom oporukom u kojoj Isus predaje u Očeve ruke poslanje koje je primio: učiniti da se upozna Očeva ljubav u svijetu po daru vječnoga života (usp. Iv 17,2). Život koji on daje znakovito je izložen kao dar upoznavanja. “Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao” (Iv 17,3).
Upoznavanje u biblijskom rječniku Staroga i Novoga zavjeta ne dotiče samo intelektualno područje, nego redovito uključuje životno iskustvo cjelovite ljudske osobe pa stoga također i njezinu sposobnost ljubiti. To je upoznavanje po kojem se “susreće” Bog, stavljajući se u proces koji istočna teološka baština voli zvati “pobožanstvenje” i koje se dovršava po nutarnjem i preobrazujućem djelovanju Duha Božjega (usp. sv. Grgur Nissanski, Oratio catech., 37: PG 45,98B). Već smo se dotakli tih pitanja u katehezama za Godinu Duha Svetoga. Vraćajući se sada na Isusove riječi, želimo produbiti što znači životno upoznati Boga Oca.
2. Boga se može upoznati kao Oca na različitim razinama, prema vidiku iz kojeg se gleda, i u pogledu otajstva koje se promatra. Postoji naravno poznavanje Boga polazeći od stvaranja: ono nas vodi da u njemu prepoznamo nadiskustveni izvor i uzrok svijeta i čovjeka te u tom smislu naslutimo njegovo očinstvo. To se upoznavanje produbljuje u svjetlu postupne Objave, to jest na temelju riječi i povijesno-spasenjskih Božjih zahvata (usp. KKK, 287). U Starom zavjetu poznavati Boga kao oca znači ići na izvore savezničkog naroda: “Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš?” (Pnz 32,6). Pozivanje na Boga kao oca jamči i čuva jedinstvo članova iste obitelji: “Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio?” (Mal 2,10). Boga se priznaje ocem također u trenutku u kojem kori sina za njegovo dobro: “Jer koga Gospodin ljubi, onoga i kori, kao otac sina koga voli” (Izr 3,12). Očito se oca može uvijek zazivati u času malodušnosti: “Zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći#!” (Sir 51,10). U svim tim oblicima na Boga se primjenjuju u pravom smislu riječi one vrijednosti koje se doživljavaju u ljudskom očinstvu. Ipak se naslućuje da nije moguće potpuno upoznati sadržaj toga božanskog očinstva, osim u mjeri u kojoj se Bog sam očituje.
3. U događajima povijesti spasenja sve se više otkriva poticaj Oca koji po svom nutarnjem djelovanju otvara srca vjernika da prihvate utjelovljenog Sina. Poznavajući Isusa oni će moći upoznati i njega, Oca. Evo kako naučava sam Isus odgovarajući Tomi: “Da ste upoznali mene i Oca biste moga upoznali” (Iv 14,7; usp. r.7-10).
Treba stoga vjerovati u Isusa i gledati u njega, svjetlo svijeta, da se ne ostane u tmini neznanja (usp. Iv 12,44-46), i da se spozna kako njegov nauk od Boga dolazi (usp. Iv 7,17 sl.). Pod tim uvjetom moguće je poznavati Oca, postajući sposobni klanjati mu se u “duhu istini” (Iv 4,23). To živo poznavanje neodvojivo je od ljubavi. Njega Isus priopćuje, kako je rekao u svojoj svećeničkoj molitvi: “Oče pravedni! Njima sam očitovao tvoje ime i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima (Iv 17,26).
Pozdravljajući i nazočne francuske hodočasnike, Papa je završio:
To duhovno iskustvo omogućuje nam upoznati i živjeti ostajstvo Saveza. Povijest spasenja sve nam više otkriva Očev pothvat koji ne odustaje otvarati vjernička srca za primanje utjelovljene Riječi. Upoznavajući Krista upoznajemo Oca. Vjerujući u Isusa i njega promatrajući postajemo sposobni klanjati se Ocu u “duhu i istini” (Iv 4,23). “Kad molimo Oca, u zajedništvu smo s njim i s njegovim Sinom. Tada ga poznajemo” (KKC, 2781).
Krist je, dakle, put na kojem Oca upoznajemo, kao što kaže sv. Irenej, “Oca upoznajemo po Sinu” (Adv. Haer. 4,6,7).