1. “U Kristu uskrslome cijeli život uskrisava” (Vazmeno predslovlje, II).
Uskrsni navještaj doseže sve narode na zemlji
i svaka se osoba dobre volje osjeća sudionikom
u ovom danu što ga učini Gospodin,
danu njegove Pashe,
u kojem Crkva s radosnim osjećajem,
proglašava da je Gospodin doista uskrsnuo.
Taj poklik, proizašao iz srca učenikâ
u prvi dan poslije subote,
prošao je kroz stoljeća i sada,
u ovom određenom povijesnom trenutku,
još jednom obnavlja ljudske nade
s nepromijenjenom sigurnošću
uskrsnuća Krista,
Otkupitelja čovjeka.

2. “U Kristu uskrslome cijeli život uskrisava.”
Zapanjeno divljenje apostolâ i žena,
koji su trčali na grob pri izlasku sunca,
danas postaje iskustvo cijeloga naroda Božjeg.
Dok novo tisućljeće započinje svoj tijek,
mi želimo povjeriti novim naraštajima
temeljnu sigurnost svoga života:
Krist je uskrsnuo i u njemu cijeli život uskrisava.
“Slava tebi, Kriste Isuse,
danas i uvijek ti ćeš vladati.”
Sjećamo se tog himna vjere,
koji smo toliko puta, u tijeku nedavnoga jubilejskog hoda
ponavljali kličući Onome
koji je “Alfa i Omega, Prvi i Posljednji,
početak i svršetak” (Otk 22,13).
Njemu ostaje vjerna Crkva hodočasnica
“usred progona svijeta i Božjih utjeha” (sv. Augustin).
U Njega ona gleda i ne boji se.
Hoda upirući pogled u njegovo lice,
i ponavlja ljudima našega doba,
da je On, Uskrsli,
“isti jučer, danas i uvijeke” (Heb 13,8).

3. U tom dramatičnom Velikom petku
koji je vidio Sina čovječjeg
kao “poslušna do smrti,
do smrti na križu” (Fil 2,8),
dovršio se Otkupiteljev zemaljski život.
Već mrtav, bijaše brzo stavljen u grob,
o zalasku sunca. Jedinstvenom zalasku!
Taj pomračeni sat prijeteće tame
označio je kraj “prvog čina” stvaranja,
ugrožen grijehom.
Izgledalo je kao uspjeh smrti, pobjeda zla.
Međutim, u času ledene tišine groba,
spasenjski plan uputio se svom ispunjenju,
započelo je “novo stvaranje”.
Postavši poslušan iz ljubavi sve do krajnje najviše žrtve,
Isus Krist je sada “uzvišen” od Boga
koji “mu darova Ime, Ime nad svakim imenom” (Fil 2,9).
U tom imenu svako ljudsko biće obnavlja nadu.
U tom je imenu ljudsko biće
oslobođeno od moći grijeha i smrti
te vraćeno Životu i Ljubavi.

4. Danas nebo i zemlja pjevaju
neizrecivo i uzvišeno “ime” Krista uskrsloga.
Sve izgleda kao prije, ali doista ništa nije kao prije.
On, Život koji ne umire,
otkupio je svako ljudsko biće
i ponovno ga otvorio nadi.
“Staro uminu,
novo, gle, nasta” (2 Kor 5,17).
Svaki nacrt i naum ljudskog bića,
toga plemenitog i krhkog stvorenja,
ima danas novo “ime” u Kristu uskrslom od mrtvih,
jer “u njemu uskrsava sav život”.
U tom se novom stvaranju
potpuno obistinjuje riječ Knjige Postanka: “I reče Bog:
‘Načinimo čovjeka na svoju sliku,
sebi slična’” (Post 1,26).
U uskrsnuću Krist, Novi Adam
postavši “duh životvorni” (1 Kor 15,45),
oslobađa staroga Adama od poraza smrti.

5. Muževi i žene trećega tisućljeća,
za sve je uskrsni dar svjetla
koji razgoni tmine straha i žalosti;
za sve je dar mira Krista uskrsloga,
koji kida lance nasilja i mržnje.
Otkrijte danas s radošću i udivljenjem
da svijet više ne robuje neizbježnim događajima.
Taj se naš svijet može mijenjati:
Mir je moguć i tamo gdje se već dugo
bori i umire, kao u Svetoj Zemlji i Jeruzalemu;
moguć je na Balkanu, nije više osuđen
na zabrinjujuću nesigurnost koja je u opasnosti
obezvrijediti svaki prijedlog za sporazum.
I ti, Afriko, zemljo izmučena trajno prijetećim sukobima,
digni s pouzdanjem glavu
vjerujući u moć Krista uskrsloga.
Zahvaljujući njegovoj pomoći i ti, Azijo,
kolijevko stoljetnih duhovnih baština,
možeš pobijediti izazov tolerancije i solidarnosti.
I ti, Latinska Ameriko, ispunjena mladenačkim obećanjima,
samo ćeš u Kristu naći sposobnost i habrost
za dostojni razvoj svakoga ljudskog bića.
Vi, muževi i žene svakog kontinenta,
crpite iz njegova sad već zauvijek praznoga groba
snagu potrebnu za pobjeđivanje sila zla i smrti,
i stavite svako istraživanje i tehnički i društveni napredak
u službu bolje budućnosti za sve.

6 “U Kristu uskrslome cijeli život uskrisava.”
Otkada je tvoj grob, o Kriste, nađen prazan
i Kefa, učenici, žene
i “više od pet stotina braće” (1 Kor 15,6)
vidješe te uskrsla,
započelo je doba u kojem cijelo stvorenje
pjeva tvoje ime “koje je nad svakom imenom”,
i očekuje tvoj konačni povratak, u slavi.
U ovo doba, između Uskrsa
i dolaska tvoga vječnog Kraljevstva,
doba koje sliči porođajnim bolima (usp. Rim 8,22),
podupri nas u zauzimanju u izgradnji čovječnijeg svijeta,
osvježen balzamom tvoje ljubavi.
Žrtvo uskrsnice prikazana za spas svijeta,
učini da se ne umanji to naše zauzimanje
ni kad umor otešča naše korake.
Ti, Kralju Pobjedniče,
daruj nama i cijelome svijetu
vječno spasenje!