Uska veza između krštenja Kristova i našeg krštenja

Draga braćo i sestre, danas se slavi blagdan Krštenja Gospodinova koji zaključuje božićno vrijeme. Liturgija nam donosi izvještaj o Isusovu krštenju na Jordanu prema Evanđelju po Luki (usp. 3,15-16.21-22). Evanđelist pripovijeda da se, dok je Isus molio, nakon što je primio krštenje među tolikima koje je privuklo propovijedanje Prethodnika – Ivana Krstitelja, otvorilo nebo te je u liku goluba nad njega sišao Duh Sveti. U tom je trenutku odjeknuo glas s visine: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” (Lk 3,22).

Isusovo krštenje na Jordanu spominju i ističu, premda na različite načine, svi evanđelisti. Taj je događaj bio dijelom apostolskoga propovijedanja, budući da je bio polazište čitavog niza događaja i činjenica o kojima su apostoli morali svjedočiti (usp. Dj 1,21-22; 10,37-41). Apostolska zajednica pridavala je Isusovu krštenju veliki značaj, ne samo stoga što je tada, po prvi puta u povijesti, objavljeno otajstvo Trojstva na jasan i potpun način, nego i stoga što je od tada počelo Isusovo javno djelovanje na palestinskim putovima. Isusovo krštenje u Jordanu nagovješćuje njegovo krštenje krvlju na križu, te je simbol i čitavog sakramentalnog djela kojim će Otkupitelj ostvariti spasenje čovječanstva. Eto dakle zašto patristička predaja s velikim zanimanjem prati ovaj blagdan, najstariji nakon Uskrsa. “Kristovo krštenje – pjeva današnja liturgija – sav je svijet posvetilo a nama donijelo otpuštenje svih grijeha: svi se mi čistimo vodom i Duhom” (Antifona uz Benedictus, liturgija časova jutarnje).

Postoji uska veza između krštenja Kristova i našeg krštenja. Na Jordanu otvaraju se nebesa (usp. Lk 3,21) kako bi označila da nam je Spasitelj otvorio put prema spasenju, a mi tim putem možemo poći zahvaljujući upravo novom rođenju “iz vode i Duha” (Iv 3,5) koje se događa u krštenju. Njime smo uključeni u otajstveno Tijelo Kristovo, to jest u Crkvu, s njime umiremo i uskrišavamo, u njega se odijevamo, kako je to više puta naglašavao apostol Pavao (usp. 1 Kor 12,13; Rim 6,3-5; Gal 3,27). Zadatak koji izvire iz krštenja sastoji se u “slušanju” Isusa. Valja, naime, vjerovati u njega i slijediti ga vjerno vršeći njegovu volju. Upravo na taj način svatko može težiti prema svetosti, prema tom cilju koji, kao što je istaknuo i Drugi vatikanski sabor, predstavlja poziv svih krštenika. Neka nam pomogne Marija, Majka ljubljenog Sina Božjega, da uvijek budemo vjerni svome krštenju.

Nakon molitve Anđeo Gospodnji:
Jutros, kao što je običaj o blagdanu Gospodinova krštenja, imao sam radosnu priliku krstiti nekolicinu djece. Pozivam vas na molitvu za ove nove kršćane i za njihove roditelje, kumove i kume. Neka Djevica Marija uvijek nad njima bdije.