Požega, (IKA) – Na Svetkovinu Uskrsa, 16. travnja, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je svečano euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali, u zajedništvu sa svećenicima iz katedralne župe sv. Terezije Avilske i iz središnjih biskupijskih ustanova. Homiliju je biskup počeo pitanjem može li naše slavlje Uskrsa išta promijeniti u aktualnoj situaciji zgrčenosti, gorčine, nezadovoljstva i nemira kako na općoj, tako i na obiteljskoj i pojedinačnoj razini u Hrvatskoj. Predstavio je nekoliko ljudskih životnih iskustava na fizičkoj i moralnoj razini u kojima upotrebljavamo imenicu uskrsnuće ili glagol uskrsnuti, istaknuvši da se pritom uglavnom radi o situacijama u kojima očitujemo svoju težnju za višom razinom postojanja. Istaknuo je da je Bog u nas upisao uskrsni kod, te mi težimo izdići se iz stanja za koja smo uvjereni da ne pripadaju našoj izvornosti, kazavši da to ima svoje konačno puno ostvarenje u Isusovu uskrsnuću, pobjedi života nad smrću. Spomenuo je kako su to iskustvo na svoj način opisali filozofi i literati, među njima i ruski pisac F. M. Dostojevski, napose u romanu „Uskrsnuće”, a Mak Dizdar pretočio u jednostavan a snažan stih: „Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj; jer smrti zapravo i nema, i nema kraja. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda”.
Biskup je potom istaknuo da nam je Isus Krist svojim uskrsnućem posvjedočio tko smo mi po naumu Božjem i do kuda snagom Božjom možemo stići. Spomenuo je da bi bilo tužno kad bismo se u svojim svakodnevnim nastojanjima zadovoljili tek nekim malim uzdignućima, i kad ne bismo težili za onim što je Bog za nas ostvario u Isusu Kristu. Na temelju svetih čitanja protumačio je kako Isusovi učenici nisu putem znanja došli do činjenice njegova uskrsnuća, nego putem vjere potpomognute Gospodinovim ukazanjima te oni ne izlažu neku teoriju o uskrsnuću, nego svjedoče Uskrsloga. Biskup je istaknuo da bismo na Uskrs trebali svi biti tako budni u vjeri do poput pjesnika dohvatimo stvarnost u njezinim višim i dubljim dimenzijama, razinu na kojoj živi Pobjednik nad smrću. Pripomenuo je kako svakodnevno uzimajući hrani stječemo iskustvo svojevrsnog biološko-tjelesnog uskrsnuća, jer tim putem tijelu pomažemo da ne umre. Kazao je da je u tome utemeljen blagoslov jela za Uskrs, da dok blagujemo i podupiremo biološku pobjedu života nad smrću, svjedočimo Isusovo uskrsnuće. No, upozorio je na Isusovu riječ „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke”, istaknuvši kako je euharistijsko slavlje i pričesno blagovanje od prvih kršćanskih vremena povezano s Isusovim uskrsnućem, jer se tako hranimo „lijekom besmrtnosti”, postajemo dionici Isusove pobjede nad smrću. Kazao je da se na to treba podsjetiti napose za Uskrs o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije koju će proslaviti Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom pod geslom „Krist danas i uvijeke, naša nada, Aleluja”.
Tumačeći značenje Uskrsloga za našu svakodnevicu, biskup je istaknuo da postoji Kristo-terapija kojom je potrebno liječiti teška životna stanja. Pozvao je vjernike da vjeri u Isusa uskrsloga nastoje dati važnije mjesto u svom životu, kako bi u svim životnim situacijama s njime bili uzdignuti u više dimenzije svoga postojanja kojima pripadaju i na taj se način oslobađali svakodnevnih gorčina, stanja prikovanosti za zlo, sebičnost i mržnju. Kazao je da su snagom uskrslog Gospodina u krštenju postali nova stvorenja, suuskrsnuli s njime. Na kraju homilije zaželio im je da molitvom a napose nedjeljnom misom i pričešću njeguju duboki vjernički odnos prema ljekovitoj blizini Uskrsloga. Slavlje je uveličao katedralni mješoviti zbor pod vodstvom Marija Večerića.