Split, (IKA) – Na Uskrs 8. travnja svečano bogoslužje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Uz mnoštvo župljana i vjernika grada Splita na euharistijskom su slavlju sudjelovali predstavnici Grada i Županije, društvenih, kulturnih i znanstvenih ustanova te brojni turisti. Nadbiskup je na početku obavio obred blagoslova s tradicionalnim napjevom “Vidjeh vodu”, a slavlje je uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića. Nadbiskup je u propovijedi istaknuo osnovno značenje Uskrsa i upozorio na složene okolnosti ljudske stvarnosti u kojima čovjek guši svoje poslanje. Podsjetio je da je dug put od susreta s praznim grobom do svjedočenja uskrsnuća. I mi se poput žena zaustavljamo pred grobom tražeći u njemu novi početak, dok drugima grob pokapa nadu i sa smrću sve završava. Vazmenim pogledom vidimo da naše razmišljanje nije na strani poraznoga pesimizma, već na strani najveće nade – nemoguće nade, jer kršćanska nada ruši prostor smrti i ulazi u područje nemogućega. Danas uskrisuje nada, istaknuo je nadbiskup, koja prodire dalje od ograničenih želja da nam se ne dogodi nešto loše i da prebrodimo poteškoće, da poživimo još koje desetljeće i da uspijemo. Ljudske su nade na ovom planetu grobova predviđanje dobroga, a kršćanska je nada navještaj koji sve mijenja, novost koja ne želi biti izvan života nego želi sve oblike smrti odjenuti u život, novost koja vidi dalje od groba, a koju se nitko ne bi niti usudio programirati. Splitsko-makarski nadbiskup istaknuo je da Uskrs započinje putem u tamu, putem prema grobovima našega života i počinje od onoga mjesta gdje je pokopana naša radost i nada te nas poziva da idemo tamo kako bi nas iznenadio i otkotrljao kamen s tamnice starih predodžbi i predrasuda, zahlađenih odnosa i srdžbe. Kršćanska nada je otvorena, nosi iznenađenje, oslanja se na Gospodina, njegovu snagu i ljubav, a one nas osposobljavaju za neustrašivo svjedočenje uskrsnuća te raspete i uskrsne ljubavi. U našemu životu naizgled “pobjeđuje” moć, nasilje i mržnja, ali Gospodinovo uskrsnuće pokazuje drukčiju logiku koja donosi vječnu pobjedu, a to je logika ljubavi, nemoći i opraštanja. U tom je svjetlu nadbiskup upitao: na čemu danas temeljimo život, što gradimo i u čemu smisao pronalazimo? Je li suvremena kultura, društveno tkivo, civilizacija, Europa u koju idemo obilježena novošću nedjelje i Kristova uskrsnuća ili ubrzanošću ponedjeljka, brojkama, tržištem, konkurencijom? Nedjelja, prvi dan u tjednu, ne suprotstavlja se programiranju i statistikama, znanosti i tehnici, nego traži dijalog s njima kako bi se upitali što to za nas znači i kako bismo upravili svoj pogled budućnosti osvijetljenoj svjetlom Kristova uskrsnuća. Nedjelja je susret s izvorom i temeljem našega života. U protivnom, opasnost je da budemo društvo ponedjeljka koje se zatvara u tehniku i mehaniku, hladnoću i racionalizam. “Netko dobro reče: sve biblioteke, knjige i znanosti nisu toliko vrijedne koliko gesta ljubavi i pažnje. One daju smisao i ispunjenje ljudskome životu”. Uskrs nam pokazuje da naš curriculum vitae nije više zatvorena trka do smrti i groba, nego da je otvoren novosti koja je u njega upisana Kristovim uskrsnućem. Ta stranica nije još objavljena, ali je naša i vjerujemo u slavni prijelaz i odijevanje nas i našega života u bijele haljine, haljine besmrtnosti. Na kraju misnoga slavlja nadbiskup je čestitao Uskrs svim Kristovim vjernicima upozorivši: Bojim se da će čestitka “Sretan Uskrs”, koju ćemo danas upućivati, ostati na nižoj razini vezanoj uz hranu, odmor, izlet i sve što ide uz ovaj dan. Stoga, čestitajući Vam Uskrs želim prenijeti novost, vijest: “Krist je uskrsnuo! Aleluja!”