Zadar, 16. 4. 2001. (IKA) – Središnju euharistiju u ispunjenoj zadarskoj katedrali Sv. Stošije na prvi Uskrs u trećem tisućljeću, u svečanoj koncelebraciji predvodio je 15. travnja zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. U propovijedi se zadarski nadbiskup okupljenim vjernicima obratio riječima inspiriranim na evanđeoskim tekstovima o Kristovu uskrsnuću. “Uskrs povezuje dvije zajednice ili dva pokoljenja iste Crkve, prvu apostolsku i našu današnju. Otajstvo Uskrsa je bio presudan događaj koji je promijenio svijet, jer Kristovo uskrsnuće je prvi dan svijeta. To je definitivni događaj nakon kojega nemamo što više novo očekivati, osim ispunjenja onoga što se već dogodilo. Ali, kako doći do uskrsne vjere, do sigurnosti koja izvodi iz zbunjenosti, straha i pomanjkanja nade u život”, zapitao se nadbiskup Prenđa te nadodao da je, čini se, ovo čas u kome nam treba novog svjetla i novih razloga za nadu i za plodno djelovanje u svim područjima života. “Prva zajednica vjernika koja je doživjela Kristov ljudski neuspjeh prolazila je isto loše duševno raspoloženje koje nosimo i mi danas. Strah i bijeg, razočarenje i odsutnost nade, prate nas i danas. Mi se suočavamo s tom porukom u stanju u kojem jesmo, duhovno, psihološki, civilizacijski i materijalno”, istaknuo je nadbiskup Prenđa. Osvrnuvši se na stanje naše svakidašnjice nadbiskup Prenđa je podsjetio vjernike kako već čitavi decenij ponavljamo isto: “’A mi smo se nadali, ali…’. Tako smo govorili devedesetih godina u povijesnim promjenama misleći da će se nestankom jednoga svijeta, odmah sam od sebe doći drugi, bolji, povoljniji za male ljude, za naš malobrojni narod, za ovu zemlju. Tako smo govorili kad je započeo okrutan rat pred očima svijeta kojemu smo naivno vjerovali da je na strani žrtve. Tako smo govorili i kad je konačno završeno ratno razaranje i kad smo osjetili odgovornost za vlastiti put u zajednici svijeta. Govori se opet isto u ovim trenucima određenih razočaranja i klonuća. I nama se treba dogoditi na Uskrs isto ono što se dogodilo zbunjenim učenicima u Emausu. Ova zajednica, treba opet novu Kristovu inicijativu, da nam se dade prepoznati i da ga doživimo Uskrsloga i prihvatimo njegovo poslanje u svijetu. Danas u ovom narodu i ovoj zemlji pati se od manjka nade i od sporosti promjena na bolje, na duhovnom i materijalnom polju, jer se nije dogodio i ne događa se istinski susret s Kristom uskrslim, koji mijenja starog grešnog, sebičnog i oholog čovjeka, sklona zgrtanju, moći slavi i potčinjavanju drugih. Samo ono što je pravedno u Božjim očima može proći, ostati i biti dobro za čovjeka, a sve drugo što nije etično i moralno, prokazano je kao negativno i u pojedincu i u društvu”, zaključio je svoje razmišljanje predvoditelj slavlja. Na kraju mise nadbiskup je svima okupljenima podijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor.
Večernju koncelebraciju predvodio je umirovljeni zadarski nadbiskup Marijan Oblak, a na misi je pjevao Središni gradski crkveni zbor.