Uskrsli Krist je razlog naše nade!

Braćo i sestre! Vazmenim slavljima i ove godine Bog oživljuje našu vjeru i nadu. Bog je, naime, u Isusu Kristu izvršio svoja obećanja. Apostol Pavao veli da su sva Božja obećanja u Isusu «Da» (usp. 2 Kor 1,20). Bog je na djelu pokazao svoju silu i snagu u Kristu kad ga je uskrisio od mrtvih i posjeo sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena ne samo na ovom svijetu nego i u budućem (usp. Ef 1,19–21). Njemu je sve podložio pod noge. Ta ista prekomjerna veličina Božje moći djeluje i u nama koji vjerujemo. Evanđelja i Djela apostolska vrlo rječito i jakim izrazima opisuju djelovanje te prekomjerne Božje moći u apostolima odmah nakon Duhova. Ta je sila bila prisutna i među vjernicima u kršćanskim zajednicama. Znademo da nikakva zastrašivanja nisu mogla zaustaviti apostole u naviještanju činjenice Isusova uskrsnuća, nego se nezaustavljivo povećavao broj onih koji su se obraćali Bogu i vjerovali. Nastupila su kasnije i teška progonstva, ali ni ona nisu mogla zaustaviti tu Božju moć.
Za vrijeme Isusove muke, po ljudsku gledajući, nisu postojali nikakvi razlozi za nadu i sretan ishod svih tih događaja. Sjetimo se straha koji je zavladao među apostolima. Sjetimo se raspoloženja one dvojice učenika koji su na sam dan Uskrsa putovali u selo Emaus i, potpuno razočarani, govorili o Isusovoj smrti koja je prema njima označila svršetak bilo koje nade i očekivanja.
Po mnogočemu i današnja situacija u svijetu ne pruža razloge nade i kao da je slična onodobnoj. Živimo u dramatično vrijeme, kada toliki napadi rađaju bolnim posljedicama bezbrojnih nevinih žrtava i kada smo svjedoci kako se bude preozbiljne situacije nesigurnosti i straha za samu čovjekovu civilizaciju i mirni suživot naroda. Pojavljuju se novi obzori rata i smrti. One obitelji kojima je stalo do napretka i dobrog odgoja djece osjećaju se osamljenima u tim naporima i često klonu. Ljudi kao da su uopće skloni nekim tmurnim promišljanjima, depresijama i strahu. Kad tome dodamo i mnoge bolesti osoba koje su nam bliske i s kojima smo životno povezani, često nam naviru pitanja koja se svode na jedno: «Ima li sve to skupa smisla?» Što ja, kao pojedinac, što mi, kao obitelj, kao mala zajednica vjernika… mogu ili možemo učiniti da se sve to okrene na dobro? Kamo se okrenuti i gdje potražiti pomoć?

Takva su pitanja i situacije uvijek temelj da svoje oči podignemo «gore», gdje nas vjera uči da «Krist sjedi zdesna Ocu i da se baš zauzima za nas» (Rim 8,34). To znači vjerovati da Onaj koji je Krista podignuo iz groba i nas uzdiže zajedno s njime (usp. Rim 8,11). To nije vjera u život bez patnje, križa i smrti. Ali to jest vjera da patnja, križ i smrt nemaju posljednju riječ i da imaju smisla. Ta nada u nama kršćanima rađa životnim poletom i radošću unatoč teškoćama. Ta nada nas poziva da je svjedočimo u svijetu u kojem živimo. U otajstvo Kristova uskrsnuća i pobjede nad zlom i smrću, koje su nam posvjedočili očevici Uskrsloga, mi smo i danas po krštenju uronjeni, te postajemo njegovi živi svjedoci i sudionici. Uskrsnuće tako nije samo predaja već stvarnost koju živimo, na kojoj se temelji povijest i koja ide prema svome ispunjenju. Prema tome i naša vjera, nada, pa i kršćanska ljubav, upravo zato što su utemeljene na toj stvarnosti, imaju svoj smisao i opravdanje. Uskrsli Krist je razlog nade! Krist je razlog vjere da nas Bog nije napustio, da se nadvija nad svačiji život poput majke nad djetetom. Krist je razlog ljubavi po kojoj možemo činiti velika djela u svom okruženju i onda kada to od nas iziskuje velike napore i žrtve. To je smisao koji Crkva može i mora ponuditi svijetu danas, kao što ga je nudila tijekom cijele svoje duge povijesti.
Neka nam stoga uskrsni dan bude blagdan radosti, svetkovina vjere, nade i ljubavi. Neka se te bogoslovne kreposti probude u svakom kršćanskom srcu i neka se nezaustavljivo šire na svakoga koga susretnemo. Isus je živ! I naš život u njemu ima smisla.
Čestitam vam, stoga, draga braćo i sestre, svetkovinu Kristova uskrsnuća. Neka nas sve obasja svojim svjetlom i ispuni mirom!
Vaš biskup
† Valter, v.r.
U Krku, na Blagovijest, 25. ožujka 2004.