Uskrsna čestitka nadbiskupa Bozanića

Dragi slušatelji i gledatelji u zemlji i inozemstvu!

Slavimo uskrsnuće Spasitelja našega, Isusa Krista. To je najveće otajstvo naše vjere. Snažna poruka o uskrsnuću Isusovu naviješta da je za čovjeka probijena granica vremena i da su mu otvorena vrata vječnosti. Krist je doista uskrsnuo i tako donio spasenje čovjeku ranjenom grijehom. Jesmo li svjesni, ili bolje: vjerujemo li da se ono što se je dogodilo prije skoro 2000. godina životno tiče i nas danas? Pitanje uskrsnuća je doista pitanje života i smrti.

Crkvi je poznato kako se često osjećamo udaljeni, rastreseni i zbunjeni pred tajnom Gospodinova Uskrsnuća. Apostol Pavao odgovarajući na sumnje nekih Korinćana da uskrsnuća nema, piše: “Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša?” (1 Kor 15, 13 – 14). Dakle, da nije bilo uskrsnuća, Kristov život bio bi samo jedna kratka povijesna epizoda čovjeka koji je poticao ljude na dobro, na ljudskije odnose temeljene na zapovijedi ljubavi i ništa više. Ali ne, Krist Isus nije samo čovjek, on je i Bog. Smrt kod njega nije imala posljednju riječ. Isus Krist je uskrsnuo. Odškrinuo je vrata vječnosti i pozvao ljude da i oni pođu za njim, jer im je ondje pripravio mjesto. Ta poruka razliježe se svijetom već dvije tisuće godina i neće uminuti do kraja vjekova. To je razlog zašto se i danas okupljamo na slavlje Uskrsa.

U svjetlu Kristova uskrsnuća naš život poprima novi smisao. Čovjek je voljeno i željeno biće. Bog nas je htio. Bog nas voli, Bog nas ljubi. Iz ljubavi je u jednom trenutku odlučio stvoriti tebe i mene, svakoga od nas. I nakon što mu je čovjek okrenuo leđa, Bog nije digao ruke od njega. Išao je do kraja u ljubavi pa i po cijenu sramotne smrti svojega Sina.

Braćo i sestre, nismo se slučajno našli na ovoj zemlji. Nismo samo puki prolaznici kroz život koji završava u truleži. Pozvani smo na vječni život. Stoga su kršćani ljudi nade koje nikakva patnja i životna nevolja ne mogu baciti u očaj. Jer, kako sveti Pavao napisa Rimljanima, “sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (Rim 8, 18). I ta nas Pavlova riječ potiče na ispit savjesti, koliko smo usmjereni prema toj budućoj slavi i koliko je čvrsta naša vjera da ćemo se jednog dana naći u krilu Očevu.

Ove godine slavimo uskrsnuće u vrijeme kad se svijetom širi tjeskoba i nesigurnost te nam mnogo snažnije u ušima odzvanjaju Kristove riječi upućene preplašenim ženama i apostolima nakon uskrsnuća: “Ne bojte se!”. Upravo je tim riječima i papa naših dana, Ivan Pavao II., prije 25 godina započeo svoj pontifikat. Taj Kristov poziv “Ne bojte se!”, želim na osobit način ovoga Uskrsa dozvati u svijest svima nama. Oslonjeni na tu Kristovu riječ odagnajmo sve naše tjeskobe i strahove pred budućnošću. Neka među nama bude više razumijevanja, međusobne solidarnosti i milosrđa, osjetljivosti za druge i poštenja.

U svijetlu Uskrsnuća evanđelje je u pravom smislu vijest nade. Braćo i sestre, vjernici Kristovi i svi ljudi dobre volje, radujmo se i budimo kvasac dobrote i nositelji nade.
Ujedinjen u vjeri i ljubavi sa svima vama, želim vam sretan Uskrs.

Kristov mir želim svim stanovnicima naše Domovine. Napose molim Gospodina da radost i nada Uskrsa takne srca vama, bolesna moja braćo i sestre, vama koji ste još uvijek prognanici, svima vama koji trpite, vama siromašnima, zatvorenicima, svima koji ste povrijeđeni u svome ljudskom dostojanstvu. Za sve nas je Isus umro na križu, za sve je uskrsnuo i svima Otac naš nebeski po njemu želi dati život koji ne prestaje.
Sretan Uskrs želim svim vjernicima Crkve zagrebačke, i cijele Crkve u hrvatskom narodu, u domovini i inozemstvu.
Sretan Uskrs svim vjernicima kršćanskih Crkava koji zajedno s nama slave Uskrs.
Sretan Uskrs i vama, ljudi dobre volje, koji iskreno tražite istinu i smisao svoga postojanja.
Neka svima bude umnožena radost uskrsnoga jutra.