Dragi prijatelji, braćo i sestre i svi ljudi dobre volje!

Uskrs je blagdan nad blagdanima, blagdan kojim Crkva i svi ljudi koji ga slave zahvaljuju Bogu na daru Isusa Krista koji je svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem od mrtvih pobijedio smrt i svaki grijeh.
Kristova pobjeda nije samo njegova nego je dar svima nama ljudima i čitavom svijetu kao mogućnost da i mi s njime, ako njemu pripadamo, postanemo baštinici i nositelji uskrsnuća.
Kao što je bezgranično Božje milosrđe, tako je nedokučiva i Božja ljubav koja ne želi smrt nego život svim ljudima jer svi su ljudi djeca Božja i sam Bog došao je k nama da nas sve spasi od grijeha i smrti.
Ovaj Uskrs katolici i kršćani diljem svijeta, osobito Zapada, slave u sjeni terorističkih napada na samo središte Europske unije. U tom je napadu poginulo preko trideset ljudi i preko 200 ih je ranjeno. Ta poruka je zastrašujuća i čini se da Europa još uvijek nije svjesna što joj se sprema.
Međutim problem nije samo u teroristima već u i nama, kršćanima Europe koji su zaboravili svoje korijene i svoju kršćansku vjeru. Europa je zaboravila voljeti i štititi samu sebe. A to se zbilo zato što ne zna više tko je, jer nema jasnu svijest o vlastitom identitetu. A on je u biti kršćanski i jedino ga je u kršćanstvu moguće sačuvati.
Problem je što se Zapad snažno razvija u materijalnom smislu, ali je zaboravio da je za vlastito očuvanje potreban i duhovni napredak. Na čemu je moguće temeljiti taj napredak osim na Isusu Kristu?

Otkako se dogodilo Kristovo uskrsnuće, ljudi se ne trebaju bojati smrti. Sam Bog pokazao nam je smisao čovjekova života kada je prihvatio poniženje i nepravednu osudu, za ono vrijeme sramotnu smrt na križu i odbačenost od židovskog zakona. Međutim, logika Božja je drukčija nego logika ljudska. Bog je jači i od smrti, tako da ni ona nije bila kadra Isusu nauditi i zauvijek ga ostaviti odbačena i poražena. Snagom Božjom, snagom Duha Svetoga, Isus je ustao od mrtvih, prvi među ljudima Isus je pobijedio smrt i ušao zauvijek u novi proslavljeni život koji više ne prestaje, koji ne mogu ugroziti nikakvi Jude, Herodi ni Pilati, koji ne mogu uništiti nikakvi osvajači, teroristi, ubojice i bezakonici, jer čovjeka koga je Bog učinio svojim djetetom i posvetio ne može uništiti ni jedan drugi čovjek.

Zato je točno što je izjavila jedna kršćanska političarka, koja je ovih dana rekla da se ne trebamo bojati terorizma jer Isus je pobijedio smrt, što je međutim podiglo veliku prašinu, jer su tu izjavu nesmiljeno napali mnogi koji ne vjeruju. To na žalost nije neobično, kada vidimo u kakvom svijetu živimo, u kojem se vjerske slobode priznaju samo u intimnom uvjerenju, ali se ne dopuštaju u javnosti. Nije li i to zaborav Boga koji se, sada vidimo, skupo plaća?
Isus Krist je za nas kršćane onaj koji je za nas trpio, bio mučen, raspet i umro na križu. Njegova smrt izgledala je njegovim neprijateljima njegov konačni poraz, međutim ona nije bila kraj. Poslije trodnevnog počivanja u grobu Isus je ustao od mrtvih, njega je Otac njegov nebeski uskrisio! Grob Isusov je prazan. Zlo nije pobijedilo, Isus je živ, on je zauvijek među nama svojim učenicima, među onima koji ga vole i slijede.

On nas uči samo ljubavi i poštovanju prema svakom čovjeku, uči nas ljubiti bližnje tako kao što smo pozvani ljubiti sami sebe. Kristova nas ljubav nosi i preobražava i zato trebamo biti spremni s njim i na križ jer znamo da je poslije žrtve, koja se Bogu prinosi iz ljubavi prema drugima, on osigurao pobjedu onima koji tako, na njegov način žive i umiru.
Krist je lice milosrdnoga Oca. On nam je svojim primjerom žrtve na križu za sve nas ljude pokazao najveću ljubav, Božju ljubav, kakvu i mi trebamo nasljedovati jedni prema drugima. Stoga je za nas kršćane nasilje i terorizam potpuno neprihvatljiv oblik odnosa prema drugim ljudima. U tome i jest bitna razlika između kršćana i svih drugih, osobito onih koji nasiljem i terorom provode svoje planove. „Po ovom će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13,35), rekao je Isus svojim učenicima.

Godina Božjeg milosrđa potiče nas na razmišljanje da Bog i nasilje nikako ne mogu zajedno. „Bog je ljubav sama i milosrđe”, kaže Sveto Pismo. Papa Franjo u svojoj buli „Misericordiae vultus – lice milosrđa” kaže kako je milosrđe temelj svega naviještanja Crkve jer kao što je Krist objavio milosrdno Božje lice, tako i mi, koji smo Crkva, trebamo neumorno naviještati Božje milosrđe. To pak znači da sve ljude obuhvaćamo svojim smilovanjem, nježnošću i praštanjem. Imati sućuti za bližnje najvažnije je u ljudskom životu. Ne nastupati provodeći silu nego milosrdno širiti prijateljstvo i ljubav.
A „ljubav je velikodušna, strpljiva je ljubav, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje; sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi; ljubav nikad ne prestaje” (1 Kor 13).
Da, zato je Isus i uskrsnuo jer on je lice Boga koji je ljubav, koja nikad ne prestaje. Budimo i mi ljubav pa ćemo i mi s njim uskrsnuti.

Svima koji me slušaju preko medija i svima koje ću susresti ovih svetih dana, kao i svima koje neću imati sreću osobno pozdraviti i stisnuti im ruku, na ovaj način želim reći:
Sretan Vam i radostan Uskrs!

Neka je blagoslovljen svaki vaš Veliki petak jer on vas vodi bliže uskrsnuću! Želim vam puno ljubavi da svako svoje trpljenje prikažete za svoje najmilije, za dobro naše Biskupije, cijele Crkve i naše domovine Hrvatske, te za čitav svijet!

Resurrexit pastor Bonus, felix, Alleluia! –
Sretan Uskrs svima!