Poreč, (IKA) – Svečanu euharistiju svetkovine Uskrsa porečki i pulski ordinarij predvodio je 27. ožujka u porečkoj prvostolnici. Na početku je sve okupljene pozdravio katedralni župnik i porečki dekan preč. Milan Zgrablić.
Ovih smo dana Velikog trodnevlja, svatko na neki svoj način razmišljali o Isusovoj patnji i pitali se zašto to tako mora biti, rekao je biskup u propovijedi. U liturgiji Vazmenog bdjenja čuli smo kako je Bog spašavao svoj narod, ali temelj svega je bila vjera. Jer, ako čovjek nema vjere, teško da se može dogoditi čudo jer je upravo vjera poveznica ovostranog s onostranim, s transcendentalnom dimenzijom. Kad Isus poziva svoje učenike samo kaže “Slijedi me!” Isus im nije rekao: “Ja imam teološki sustav koji bih volio da istražite; imam neke teorije o kojima bih volio da razmislite; imam moralni sustav o kojim bih volio raspraviti s vama”. Biskup je istaknuo činjenicu da se Isus nakon uskrsnuća ukazao pojedinim osobama koje su mu bile bliske i koje su ga voljele, nije se povodio ljudskom logikom i nije nastojao dokazati da je bio u pravu ukazavši se Rimljanima ili glavarima svećeničkim, jer je znao da ne bi bilo učinka. Ljubav kada se daruje mora biti prihvaćena. U tome je i poruka svakome čovjeku: Da bi mogao prihvatiti Božji nauk, moraš posjedovati barem određenu mrvicu vjere. Komentirajući dijalog žena koje idu na grob Isus ističe da su one bile zaokupljene sobom i brinule tko će im pomoći otkotrljati kamen s groba. To je dvojba koju bismo i sami trebali prereći i prenijeti u vlastiti život. Tko će nam pomoći da otkotrljamo kamen s groba naše umrtvljenosti, zapitao se biskup. Žene su imale više odvažnosti pod križem na Kalvariji nego u Gospodinovu praznom grobu. Bile su hrabrije i prisebnije suočiti se s njegovom smrću, nego s Uskrsnućem. Ali kad se bolje nad svime zamislimo, vidimo da njihov strah, bijeg i šutnja nisu tako neobični. Zar nije istina da svi mi ljudi bježimo ne samo od smrti, nego još više od uskrsnuća Kristova? Nije li naš stari jednolični život svjedočanstvo da se bojimo s Kristom krenuti u novi život? Nije li istina da mi vjernici premalo živimo kao ljudi uskrsnuća, zatvoreni u svoje grobove, u svoje male privatne interese, u svoju uskogrudnu ljudskost? Zar nije istina da nas straši pogled u budućnost, jer ga držimo isključivo pogledom u tamu groba i u konačnost našeg cilja, upitao je biskup. No, ove noći Gospodar života pokazao je da se nije dao zatvoriti u ljudske okvire. Nije dopustio da mu tijelo trune u tami groba, nego je božanskom snagom slavno ustao iz groba. Ovo je njegov dan, dan pobjede koja rastjeruje i naše strahove i nedoumice o životu, naše dvojbe i zabrinutosti. Odagnajmo stoga danas strah od uskrsnuća! Odvažno pogledajmo u grob Kristov i otkrijmo istinu uskrsnuća koja je za nas i naše spasenje, potaknuo je mons. Kutleša.
U drugom dijelu homilije nastojao je razlučiti razloge zašto Marija nije prepoznala Isusa. Prvi su razlog suze. Ni mi često zbog zaslijepljenosti suzama očiju, ali i srca, ne uspijevamo razaznati istinu o nekome ili nečemu, no važno je ne dopustiti da nam suze zaslijepe slavu neba. Drugi razlog je taj što je ona bila više usredotočena na pogrešne stvari. I mi često jako brinemo za ovozemaljske probleme a premalo pozornosti dajemo onostranom. Poput Marije i naše oči su većinom uprte u hladnu zemlju, u grob, ali moramo dignuti oči prema nebu jer tamo je spas. Tijela naših najmilijih mogu biti u zemlji, ali pravi čovjek vjernik je na nebesima u zajedništvu s Kristom koji ga gleda licem u lice.
Upitavši “Što je za nas Uskrs”, biskup je istaknuo da uskrsli Krist nije samo povijesna osoba, nije ga dovoljno kognitivno upoznati, potrebno je susresti se s njime kroz vjeru. On nije sjećanje nego živa prisutnost. Kršćanski život nije život čovjeka koji zna o Isusu, nego život čovjeka koji Isusa poznaje. Postoji ogromna razlika u svijetu između znanja o osobi i poznavanja osobe. Najveći učenjak svijeta koji zna sve o Isusu jest manji nego najskromniji kršćanin koji ga poznaje, istaknuo je biskup. Kršćanstvo je poziv da tu Radosnu vijest širimo dalje. Godina milosrđa u kojoj se nalazimo prigoda je da na poseban način iskoristimo uzor Božjeg milosrđa. Isusovo milosrđe je ono koje prepoznaje potrebu i pomaže na pravi način, iz dana u dan, zaključio je mons. Kutleša.
Na kraju se okupljenima obratio preč. Zgrablić, čestitavši domaćim vjernicima, ali i brojnim gostima na talijanskom i njemačkom jeziku. Misno slavlje pjevanjem je animirao Katedralni zbor porečke župe pod ravnanjem Marka Ritoše.