Zagreb, 13. 4. 1995. (IKA) – “U povijesti Kristovih sljedbenika, krčđana, mnogo puta se pokazalo da su kriza i čansa, patnja i nagrada, mešusobno usko povezani”, tako banjolu~ki biskup Franjo Komarica zapo~inje svoju ovogodičnju uskrsnu poruku. Pozivajuđi se na Kristov život, smrt i uskrsnuđe, biskup piče kako unato~ izvanjskoga stračnog trpljenja koje proživljava, Isus pokazuje da u njegovoj nutrini postoji podru~je koje ne može ugroziti nikakav ovozemaljski silnik, oružje ili brutalnost. “Svojom potpunom odanočđu O~evoj volji (usp. Lk 22,42), svojim dragovoljnim trpljenjem, On otkupljuje, oslobaša nutrinu ~ovjeka, kojoj nikakva tjelesna patnja, pa ~ak ni sama smrt viče ne može nauditi”. Poru~ujuđi svojim vjernicima da jesu potla~ani, ali ne i napučteni te bodređi ih neka ustraju u svojoj miroljubivosti i upornosti, jer “smo obarani ali ne i oboreni”, biskup Komarica piče: “Nakon Kristovog uskrsnuđa nema ni jedne nače ljudske patnje koja ne bi mogla biti oplemenjena njegovom patnjom i slavnim uskrsnuđem. Ljubav Krista, mu~enoga, ubijenog i uskrslog – radi nas i načeg spasenja – u stanju je osposobiti svakog Kristovog u~enika, dakle svakog od nas, da svoju osobnu patnju i stradanje, pa ~ak i samu smrt gledamo i doživljavamo u pobjedni~kom svjetlu vje~nog Uskrsa.”