Uskrsna poruka biskupa Ivasa

U uskrsno jutro, u svitanju sunca, u rađanju novoga dana, Isus Krist, Gospodin, naš Učitelj – Rabi, izišao je iz groba smrti i rastvorio čovječanstvu sve pučine života, tako velike i beskrajne, duboke i bogate kakve nitko od ljudi nikad nije mogao doumiti ni dokučiti. Ponosni smo na svoga uskrslog Gospodina. Slavimo uskrsno slavlje. Radujemo se uskrsnom radošću !

Sva dostignuća znanosti pa i najnovija čudesna otkrića o životu i ljudskom genomu, pred ovim Kristovim uskrsnim otkrićem i dostignućem, doimlju se kao tek male slutnje nedogledne i nedohvatne pučine života koga je Bog Stvoritelj i Otac neopozivo darovao svakom čovjeku koji dolazi na ovaj svijet, napose onima koji su krštenjem urasli u smrt i uskrsnuće Sina njegova.

Uskrsli Gospodin s ovom uskrsnom Radosnom viješću, ponovno danas dolazi i stoji pred nama, svojim učenicima i svojim prijateljima. Kao i oni prvi njegovi učenici onog uskrsnog jutra u Jeruzalemu, i mi stojimo zbunjeni i ustrašeni. Pred zastrašujućim izgledom pučine kakva se otvara pred našim očima i našim svijetom i nudi nam se kao nova budućnost, i Uskrsli nam izgleda kao «utvara», kao neko «priviđenje».., kao utopija. Pokatkad nam izgleda kao da se gase mnoga svjetla nade u mogućnost i izglednost zadovoljnijeg svijeta i sretnijeg života ispunjenog smislom. Obezvrjeđuju se mnoge vrednote i istine o životu koje je Isus propovijedao i živio, ruše se i odbacuju kao nepotrebne i nepodobne za izgradnju «novoga svjetskog poretka». U neobuzdano globalnoj slobodi ponuda svega i svačega, dobroga i zloga, kao da se sve više zamagljuju obzori pa je sve teže prepoznati Boga i čovjeka, ljude i same sebe. I djeci i mladima, obiteljima i cijelim narodima postaje sve teže pronaći pravi prolaz kroz «more Crveno» i odabrati pravi put do «obećane zemlje» za kojom svi na ovoj zemlji žudimo.

Braćo i sestre, Isus je uskrsnuo. Treba nam ugledati i prepoznati Uskrsloga kako nam ide ususret. Treba čuti i prepoznati njegov uskrsni pozdrav: «Mir vama, ne bojte se, ja sam!» Treba nam dotaknuti rane na njegovim raspetim rukama i nogama, opipati njegov probodeni bok, oprati se u krvi i vodi što iz njegova boka ističe. Treba nam se pokloniti pred Njim i kao apostol Toma reći, s oživljenim povjerenjem: «Gospodine moj i Bože moje!» Vjerujem ti! On će tada pred nama otvoriti svoju i našu uskrsnu pučinu života. On će nas pozvati i poslati da na nju hrabro zaveslamo, s njime i zajedno s braćom u Crkvi-lađi njegovoj. On je sigurna nade naše Hrvatske, Europe i cijeloga svijeta. On je snaga ljubavi koja stvara nove odnose među ljudima i narodima. On je novo svjetlo i svjetionik u kojemu se prepoznajemo i prihvaćamo kao braća i sestre svim ljudima. On će u našoj Crkvi biskupiji šibenskoj okupiti na susret hrvatsku katoličku mladež da im s Njime posvjedočimo svoju vjeru i solidarnost, da im budemo potpora u njihovim zaveslajima na uskrsnu pučinu života.

Želim svima, da vam se kao i apostolima na putu iz Jeruzalema u Emaus, zbog susreta sa Uskrslim Spasiteljem, razgori srce vaše u vama, da svijetu prenosite radosnu vijest da je On živ i da ostaje s nama i za nas zauvijek, sve do Nove zemlje i Novoga neba. Braćo i sestre, na dobro vam došlo uskrsnuće Kristovo.

Sretan vam Uskrs!

Vaš biskup Ante