Hvar, (IKA) – “Svetkovina Kristova uskrsnuća neka vas ohrabri, neka vam pokaže usmjerenje, neka vas razvedri i dade smisao životnim nastojanjima” poželio je vjernicima i ljudima dobre volje hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk na početku svoje uskrsne poruke. Oko nas, u eteru, u slici i riječi, nude nam se brojni sadržaji. Čovjekova informiranost je na “visokom stupnju razvoja”, kako se to običava govoriti za materijalna dostignuća. Ponuda i potražnja – bez obzira na razvikanu recesiju – još uvijek je u brojnim obiteljima prva briga koja sve više prelazi u zabrinutost, pa i kod onih koji za to nemaju razloga, piše biskup Štambuk te ističe: “Na pozornici života dolaze sve više i više zagovornici ‘novoga poretka’. Oni govore na ‘sva usta’ i dosta bučnim navijanjem, ali je teško točno razaznati što je staro, a što je to novo. Naš Isus, naš Učitelj želi, hoće ‘i novo i staro’, želi povezivati, želi da stare vrijednosti budu poštovane ne zato jer su stare, nego zato što u sebi nose trajno vrijedni sadržaj kojega se ne smijemo i ne možemo odricati zbog nekih neprovjerenih novosti. Ujedno prihvaća ‘nove mješine’ u koje bi se trebalo ‘uliti novo vino’. ‘Novo doba’ – da, ukoliko je to novost koja znači do sada zanemarenu vrijednost, a koja je očita, korisna i dobro došla. Govori se o ‘novoj pravdi’ i na tome se dobiva ‘političke poene’, a da ustvari nigdje nije rečeno što bi trebalo značiti i kako se to provodi u svakodnevni život. Naš Isus, naš Učitelj, želio je posvjedočiti ‘svu pravednost’, ni novu, ni staru, nego svu, cjelovitu! Došao je na svijet želeći da se ‘ljubav i vjernost sastanu, a pravda i mir zagrle’. Ušao je u ovaj naš ljudski život i snažno posvjedočio o istini i pred sudom ovoga svijeta izjavio da ga je istina ‘natjerala’ da se rodi i očovječi…”.
Od kršćanina-vjernika očekuje se zato razlikovanje duhova. Nažalost, upozorava biskup Štambuk, mnogi vjernici ne poznaju dostatno svoju vjeru i njezin sadržaj, pa je teško govoriti o pravilnom i korisnom razlikovanju vjerskih sadržaja. Prije 20 godina veliko buđenje zahvatilo je sve slojeve našega društva. Stvaranjem države isticana je potreba duhovne obnove. I taj izraz “duhovno” ušao je na velika vrata u mladu Republiku Hrvatsku. Očekivalo se da bogatstvo duhovnog života doista obogati cijelo društvo. Osjećalo se da vraćanje Bogu znači i vraćanje nama samima, piše biskup. Političke promjene, mislili smo, bolje će se prepoznati vrijednosti vjere. “A onda? Nakon godina ushita, sretne zanesenosti – zastoj! Stop! Tako preporučiše oni izvana i prihvatiše oni iznutra- Ono ‘iznutra’ uvijek je presudno i odlučujuće”, piše biskup Štambuk. Zabilježeno je da je najljepša osobina novca u tome što se pomoću njega može pričiniti radost. Ali to nažalost čini samo mali broj onih koji ga imaju, ističe biskup i pojašnjava da je riječ o tome paliti ili gasiti uskrsnu svijeću, prenositi svjetlo ili sijati tamu, prihvatiti pravila igre što nam ih nameće Križ i Uskrsli, dopustiti da sila Uskrsloga djeluje u nama i oko nas? Da se dogodi ljubav tamo gdje je mržnja, da se ropstvo bilo koje vrste zamijeni slobodom djece Božje! Da bude više pravednosti, više željenog dostojanstva za svakog čovjeka, da uspijemo izaći na svjetlo. Željeti i raditi na tome da uskrsne istina! Stoga biskup Štambuk poručuje i poziva: “U desetoj godini dvadesetprvog stoljeća i o dvadesetoj godini onog Uskrsa iz 1990. nemojmo zaboravljati da je ‘pravda i pravednost temelj prijestolja Njegova’ … Neka te, sestro i brate, Uskrsli podrži, ojača, da možeš kao ‘pravednik živjeti od vjere.'”