Istina je prava novost.

Uskrsna poruka đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića

Bog uskrisi Isusa i dade mu da se očituje. On nam naloži propovijedati i svjedočiti. (usp. Dj 10,34-43)

Zajednica Kristovih vjernika živi od susreta i zajedništva s Gospodinom, raspetim i uskrsnulim. Od početka ju je nosilo svjedočanstvo apostolâ, s Petrom-Stijenom na čelu. „Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje: kako Isusa iz Nazareta smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje, te nam naloži propovijedati i svjedočiti” (Dj 10,34-43). To je Petrov navještaj uskrsnuća koji će, poslanjem Crkve, po svim krajevima svijeta raznijeti radosnu vijest da nam je spasenje, darovano na drvu križa, zasjalo svjetlom uskrsnoga jutra.

Kršćanska se vjera rađala iz svjedočanstva pojedinaca i, prenoseći se, oblikovala crkvenu zajednicu kao obitelj. Rađanje vjere i Crkve očitovalo se kroz odgovor na krsna pitanja: “Vjeruješ li u Boga Oca? Vjeruješ li u Isusa Krista? Vjeruješ li u Duha Svetoga?” Ispovijedanje krsne vjere u Isusa Krista, uskrsloga od mrtvih, bilo je plod pristanka uma i srca, očitovanje osobne vjere i događaj milosne preobrazbe te čin svjedočanstva.

Današnje vrijeme nove evangelizacije zahtijeva povratak na izvore iskustva i svjedočanstva vjere Pracrkve, kao i ponovno tumačenje i svjedočenje sadržaja i otajstva Uskrsa našim suvremenicima, u sekulariziranom hrvatskom društvu. Povratak na izvore znači obraćenje i uzvratni vjernički odgovor na ponudu Božje ljubavi u Kristu raspetome i uskrslome. Odgovor krsne vjere hrvatskih katolika danas očituje snagu Duha Krista raspetoga i uskrsloga, nudeći svjedočku alternativu kulturi relativizma. Znači i potvrdu te svjedočanstvo vjere baštinjene od generacija prije nas: „Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi.” Uključuje bračnu ljubav i vjernost, velikodušno prihvaćanje dara života, promicanje ljepote i važnosti obiteljskog zajedništva koje se živi i kao “kućna Crkva”; zauzetost i neotuđivo pravo roditelja na odgoj svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjem, ali i udruživanje u obiteljske udruge te pokrete koji nastoje utjecati na oblikovanje obiteljske, demografske, obrazovne i socijalne politike u hrvatskom društvu, štiteći i promičući zdravu i stabilnu obitelj utemeljenu na bračnom zajedništvu muškarca i žene.

S radošću se zato pripremamo na prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji i apostolski pohod pape Benedikta XVI. našoj Crkvi i narodu 4. i 5. lipnja ove godine u Zagrebu. U sudbonosnim trenutcima Petar je zborio Crkvi. Ovaj nam put Sveti Otac dolazi u ozračju duboke krize duha i morala, malodušnosti širokih slojeva građana, koja se snažno očituje na društvenom, političkom i gospodarskom planu. Dolazi pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u trenutku velikih očekivanja, ali i kušnje s obzirom na temeljna načela o dostojanstvu i svetosti ljudskoga života te naravi braka i obitelji. Treba nam stoga Petrova riječ da u ovom prijelomnom trenutku ohrabri i učvrsti zdravu samosvijest i svjedočanstvo hrvatskih katoličkih obitelji te kršćansku tradiciju i ponos svakog hrvatskog čovjeka zbog vrijednosti koje žive utkane u tradiciju i kulturu našega naroda. Treba nam njegova riječ kako bismo ‘zajedno u Kristu’ uočili i hrabro prihvatili put izlaska iz nezaposlenosti i socijalnih problema, iz različitih oblika i načina ovisnosti te otvorili nova obzorja nade za generacije mladih ljudi koji već čekaju ili nam se pridružuju.

Draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani sugrađani, Uskrs je poziv na zajedništvo s Kristom. To zajedništvo u nama snaži istinsku plemenitost srca, slobodnu od sebičnosti i uskogrudnih interesa. Čini nas raspoloživima i spremnima za veći stupanj ljubavi, suradnje i solidarnosti, za svjedočko suočavanje s različitim kušnjama i izazovima društvenog, gospodarskog i političkog života današnjeg hrvatskog društva, koje- unatoč opiranju javnosti – treba svjetlo uskrsnuća te kvasac evanđeoskih vrijednosti.

Vjernost i ustrajnost na putu uskrsne preobrazbe nisu moguće bez snage koju primamo kroz redoviti molitveni i sakramentalni život. Upravo iz slavlja Uskrsa i krsne vjere proizlazi i vjernost zavjetu: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu” (Nin, 1979.).

Dok Vas ohrabrujem i za Vas molim svjetlo i snagu uskrsne vjere,
u zajedništvu s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem,
svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2011.