Sestrama i braći
Sestrama i braći, kršćanima
i svima koji se vesele Uskrsu – pozdrav i blagoslov!
U sedamnaestoj godini dvadesetprvoga stoljeća, slaveći ‘veličanstveni Uskrs’, kako nas to u zanosu svome pozivlje majka Crkva, radosno vam čestitam želeći sretan i blagoslovljen Uskrs! Zahvalimo Gospodinu ako možemo istaknuti koliko i kako nam je značila ovogodišnja korizma. Ako možemo istaknuti… da smo ‘tajanstven vršeć običaj’ zaista uspjeli biti ljudi i k tome biti kršćani!
U sedamnaestoj godini dvadesetprvoga stoljeća, svjedoci smo kako čovječanstvo “grabi” velikim koracima u ostvarivanju čudesnih tehničkih dostignuća. Zapanjujuća je mogućnost u povezanosti ljudi putem mobitela i inih pomagala. S druge strane, psiholozi i psihoanalitičari tvrde da jedan drugome postajemo sve udaljeniji. “Izbačeni smo” u neku čudnu “orbitu”, u nekom neobičnom “modulu” u kojemu nema mjesta za “onoga drugoga”. A i nama samima ta i takva “letenja” nisu nešto posebno poželjna jer nam “fali zraka”. Želimo “izaći na čistac”. Što i kako u svemu tome prihvatiti ponudu svjetla što nam ga nudi sveta uskrsna lanterna (= uskrsni svjetionik) dok “plutamo” tražeći izlaz, žudeći za osmišljavanjem života i svega što život sa sobom donosi. Naši su mladi… odlazeći na hodočasnički Put križa na otok Vis, uzeli za geslo “Ne proklinji tmine, budi svjetlo!”. A liturgija uskrsne noći uključuje snažnu želju: “Svjetlo slavno uskrsnuloga Krista raspršilo tmine pameti i srca!”
Međutim, ovoga Uskrsa želimo se zaustaviti i na žalosnoj činjenici da je u svijetu “progonjeno 215 (!) milijuna kršćana”, kako svjedoče neki novinski napisi. Gonjeni su i progonjeni na različite načine sve do prolijevanja krvi, do gubitka života. Tu i tamo se, kao usput, to spomene, a svjetska zajednica za to ne mari ili gotovo stidljivo na to reagira. Istodobno, ako pogine kod takozvanih “velikih” jedan ili drugi vojnik ili političar od toga se prave čitavi svjetski igrokazi. Pravda i pravednost, istina i suosjećanje, reagiranje i osuđivanje, to je uglavnom privilegij i “stvar gospodara svijeta”! Smiluj nam se, Gospodine, “jer se do grla nasitismo prezira”. Dakako, na mjestu je pitanje: a kako ti izgleda u našoj Domovini i u našim sredinama? Nedavno je jedan naš hrvatski biskup upozorio da su u njegovu gradu “kršćani roblje”.
Ovaj Uskrs događa se u Godini očeva. Želio bih doći do svakoga oca, koliko mi je to moguće, do svakoga oca obitelji s poštovanjem poljubiti njegovu radničku ruku. I zaželjeti da, uz ostalo, te očeve ruke budu često sklopljene na molitvu. Za očekivati je da se naši dragi očevi, kao kršćani, osjete pozvanima da i oni učine svoj osobni, vlastiti program za ovu njihovu Godinu!
Želeći radostan i duhovno snažno doživljen Uskrs, svima želim da svatko za sebe, skupa s očevima, ostvari uskrsni događaj u sebi, u svojoj savjesti, s pjesmom uskrsnom i duhovnim zalaganjem za dobro svoje duše i svih koji su oko vas. Rado vas pozdravlja i blagoslivlje, Vaš biskup Slobodan