Uskrsna poruka nadbiskupa Devčića

Rijeka, (IKA) – “Našim suputništvom i supatništvom svjedočiti uskrsnu nadu” naslov je ovogodišnje uskrsne poruke riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića. Na početku svoje poruke nadbiskup Devčić razmišlja nad izvješćem iz Lukina evanđelja o dvojici učenika na putu za Emaus u kojem se, kako je primijetio nadbiskup, može prepoznati svaki čovjek. U razočaranosti i malaksalosti učenika iz Emausa, prema nadbiskupu Devčiću, predstavljena je razočaranost i zamorenost mnogih ljudi koji su izgubili vjeru i nadu, a time i smisao života. “Možemo čak reći da je to danas opće stanje duha. Vrijeme velikih nada i velikih ideja koje su vukle naprijed, otišlo je u nepovrat, a nastupilo je doba malih stvari i sitnih privatnih interesa i zadovoljstava. Nakon razočaranja u veliko, nakon gubitka vjere u vječno i uzvišeno, čovjek se okrenuo malome i prolaznom, svakodnevnom i trenutnom”, piše nadbiskup Devčić.
Jedna od tih velikih i uzvišenih vrijednosti, koja je u tijeku dvije tisuće godina budila nadu i poticala traženje uvijek boljega i ljepšega, bila je Isusovo uskrsnuće. “Može se, bez pretjerivanja, reći da je sve najplemenitije, najljepše i najuzornije na svakom području, što je zapadni čovjek u dva posljednja tisućljeća zamislio i ostvario, nadahnuto i potaknuto uskrsnim događajem, koji je probudio nadu u mogućnost pobjede zla i u ostvarenje sveopćeg preporoda i preobrazbe”, piše riječki nadbiskup. No, danas taj događaj na mnoge ne djeluje ni zbunjujuće, a kamoli motivirajuće i ohrabrujuće. Suvremeni je čovjek ravnodušan na Isusovo uskrsnuće. Postavivši zatim pitanje zašto je uskrsnuće izgubilo pokretačku snagu, zašto je prestalo biti izvor nade i novih nadahnuća nadbiskup Devčić je rekao kako je to zbog toga što je premalo pravih Isusovih učenika koji bi “suvremenim hodočasnicima u Emaus” objasnili što se s Isusom stvarno dogodilo. “U pitanju je, dakle, naše svjedočenje uskrsnuća i uskrsnulog Gospodina, svjedočenje riječima, ali još više novim, preobraženim životom. Ako doista vjerujemo da je Isus uskrsnuo i da je on prvina uskrsnulih, trebamo to i pokazati. To znači da je u ruke nas koji se smatramo Isusovim učenicima i sljedbenicima položena nada ljudi našega vremena i ona će u njima biti toliko živa koliko im je mi budemo uvjerljivo svjedočili”, rekao je nadbiskup. Vjernici su stoga postati suputnici “svima koji sumnjaju, koji su razočarani, koje je život toliko pogodio da su izgubili vjeru u Boga i ljude”. “Potrebno je pokazati svima da čovjek može postati drukčiji, tj. bolji, a s njime i cijelo društvo i svijet. Našim aktivnim suputništvom i supatništvom možemo ljudima donijeti radost i nadu uskrsnuća, navijestiti im svjetlo, tj. Krista koji je zajedno s ljudima svoga vremena propješačio njihove putove, da bi nama pokazao kako trebamo i mi biti, u njegovo ime i na njegov način, pratioci i suputnici našim suvremenicima”, rekao je nadbiskup Devčić.
U svojoj se uskrsnoj poruci osvrnuo i na treći pastirski pohod Pape Crkvi i domovini. “On, prijatelj i suputnik svih koji trpe, koji su žalosni, razočarani i beznadni, dolazi nas poučiti i potaknuti da ne budemo Crkva koja pasivno čeka i promatra mučni hod ljudi, nego da solidarno prihvatimo njihovu sudbinu kao svoju, kako bi oni mogli prihvatiti našu nadu u Krista kao put i rješenje za sebe. Sve što će nam Papa reći i na što će nas potaknuti moći će se, zacijelo, sažeti u poziv na autentično svjedočenje kršćanske nade kao jedine alternative i jednog puta spasenja iz, inače bezizlaznih i nerješivih, problema u kojima se koprca suvremeni svijet”, poručio je nadbiskup Devčić.