„Vidje i povjerova.“ (Iv 20, 8)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
djelatnici i učenici biskupijskih odgojno-obrazovnih ustanova,
draga braćo i sestre!

U radosti uskrsnoga jutra Crkva nam naviješta najveću novost ljudske povijesti: Isus Krist, Raspeti, uskrsnuo je od mrtvih. Evanđelist Ivan vodi nas do praznoga groba gdje Marija Magdalena, Petar i ljubljeni učenik postaju prvi svjedoci toga otajstva. Dok je još mrak, Marija dolazi na grob i nalazi kamen dignut. Učenici potom trče prema mjestu gdje je do jučer bio zatvoren grob. Petar ulazi i vidi povoje gdje leže, na što Ivan kratko i snažno zaključuje: „Vidje i povjerova“ (Iv 20,8).

U tom trenutku počinje rađanje uskrsne vjere. Još ne razumiju sve, ali pred praznim grobom počinju naslućivati istinu Pisma „da Isus treba da ustane od mrtvih“ (Iv 20,9). To je srce kršćanske vjere. Apostol Pavao snažno će kasnije posvjedočiti: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša“ (1 Kor 15,17). No Krist jest uskrsnuo i time je zauvijek promijenio tijek ljudske povijesti i čovječanstvo usmjerio prema dovršenju u vječnom Božjem kraljevstvu.

Uskrsnuće Isusa Krista stoga nije tek čudesan događaj prošlosti, nego trajni izvor nade za Crkvu i svijet, za svakoga od nas. Ono nam objavljuje Boga koji ne napušta čovjeka ni u trenutku najveće tame. Ondje gdje se činilo da je sve završeno – u poniženju križa i tišini groba – Bog je započeo novo stvaranje.

Ostati u Kristu, izvoru života

U svjetlu uskrsne vjere pripremamo se za nadolazeći Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u našoj Biskupiji pod geslom Isusovih riječi: „Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5). Ove riječi izgovorene na Posljednjoj večeri dobivaju svoje puno značenje upravo u svjetlu vazmenoga otajstva. Krist koji je umro i uskrsnuo jest živi trs iz kojega izvire život Crkve. Mi smo, po krštenju, ucijepljeni u njegovo otajstvo života i pozvani ostati u njemu kako bismo svakodnevno donosili obilne plodove vjere, nade i ljubavi.

Isus nam poručuje: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Te riječi danas imaju osobitu težinu u svijetu koji često želi živjeti kao da Bog ne postoji. Čovjek tada lako ostaje bez istinskoga smisla, prepušten prolaznosti i nesigurnosti. No tko ostaje u Kristu, prima život koji ne prolazi. On postaje poput loze koja crpi snagu iz trsa i donosi plod koji ostaje.

Zato je predstojeći Susret dragocjena prigoda da ova generacija mladih vjernika otkriju ljepotu života s Kristom. Molimo da taj susret bude vrijeme milosti u kojem će mladi ponovno čuti Božji glas, osjetiti radost pripadnosti Crkvi i otvoriti srce pozivu na velikodušno darivanje života. Poput ljubljenoga učenika na uskrsno jutro, i oni su pozvani vidjeti i povjerovati te hrabro krenuti putem na koji ih Gospodin poziva.

Sv. Franjo Asiški – plodna loza na Isusovu trsu

Ovogodišnju svetkovinu Uskrsa slavimo u ozračju osamstote obljetnice preminuća svetoga Franje Asiškoga (1182.–1226.). Crkva nas u toj prigodi poziva da iznova otkrijemo ljepotu njegova evanđeoskoga svjedočanstva. U Dekretu Apostolske pokorničarne, kojim je proglašena Jubilejska godina svetoga Franje, naglašava se kako je cilj ove obljetnice potaknuti vjernike da nasljeduju Asiškoga Siromaška i suobliče se Kristu te postanu svjedoci evanđeoske svetosti i mira u svijetu.

Život svetoga Franje snažno potvrđuje istinu Isusovih riječi o trsu i lozama. On je bio čovjek duboko ukorijenjen u Kristu Raspetom i Uskrslom. Iz toga zajedništva rodile su se njegova radost, sloboda i ljubav prema svakom čovjeku i svemu stvorenom. U vremenu obilježenom društvenim napetostima i ratovima postao je gorljiv navjestitelj mira, bratstva i zajedništva.

Danas, kada i naše vrijeme nosi mnoge rane i podjele uzrokovane stalnim ratnim previranjima i sukobima, primjer svetoga Franje poziva nas da obnovimo jednostavnost evanđeoskoga života, ljubav prema bližnjem i povjerenje u Boga. On nas podsjeća na to da se istinska obnova svijeta ne rađa iz moći i sile, nego iz obraćenoga srca koje ostaje sjedinjeno s Kristom. Molimo sa svetim Franjom: „Bože moj, dopusti mi, mira tvog da budem glas!“

 Uskrsna pobjeda života nad smrću

Braćo i sestre, iskustvo praznoga groba iz Ivanova Evanđelja govori i o našim životima. I mi se ponekad nalazimo pred iskustvima tame: pred brigama, nepravdama, strahovima i nesigurnostima. No uskrsno jutro svjedoči da nijedna tama nije konačna. Krist je uskrsnuo i ostaje trajno prisutan u svojoj Crkvi. On je, kako sam kaže, „Put i Istina i Život“ (Iv 14,6) te onaj koji obećava: „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20).

Zato kršćanin nikada nije i ne može biti čovjek bez nade. Njegova je nada utemeljena na Kristu koji je pobijedio smrt. Kao što nas podsjeća apostol Pavao: „Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti“ (2 Tim 2,11). Upravo iz iskustva uskrsne pobjede života nad smrću i mi možemo živjeti poziv u Crkvi na koji se odazvao sv. Franjo: „(…) Idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sve više ruši!“

Draga braćo i sestre, u zajedništvu uskrsne vjere i nade od srca vam čestitam svetkovinu Uskrsa. Neka vam Kristovo uskrsnuće bude svjetlo koje rasvjetljuje put vašega života, snaga koja vas nosi kroz kušnje i nada koja vas uvijek ispunja radošću i mirom.

Uz izraze bratske blizine i molitve, srdačno vas u Uskrslom Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam. Vaš biskup Ivo.

Požega, 25. ožujka 2026.