Draga braćo i sestre,

u svjetlu Kristova Uskrsnuća, koje razdire tamu groba i otvara vrata vječnosti, Crkva i danas s istom radošću naviješta: „Ne bojte se… nije ovdje, uskrsnuo je!“ (Mt 28,5-6). Kako da se onda i naše srce ne ispuni radošću, kada smo svjesni da je Uskrs živa istina koja dotiče naš život,  a ne tek uspomena na povijesni događaj. Jer ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera (usp. 1 Kor 15,14). Ali On jest uskrsnuo – i zato ništa više nije isto.

Krist nije ustao iz groba iz sigurnosti i mira, nego iz tame i napuštenosti, iz križa. Upravo zato njegovo uskrsnuće razumije naše živote. Razumije naše strahove, umor, razočaranja i borbe koje nosimo u srcu. Koliko puta se i mi osjećamo poput učenika na putu u Emaus – zbunjeni, obeshrabreni, bez jasnog smjera. I baš tada, kada mislimo da je sve izgubljeno, On dolazi, tiho i nenametljivo, i vraća svjetlo u naše korake. Podsjeća nas da grob nije kraj, da kamen nije zauvijek zatvoren, da posljednja riječ ne pripada tami nego Bogu. I opet u našu nutrinu stavlja onu jednostavnu, ali snažnu riječ: „Mir vama!“

Uskrs nam otkriva da Bog nije odustao od čovjeka. U Kristu započinje novi život, novo čovječanstvo, oslobođeno straha od smrti i pozvano na puninu zajedništva s Bogom (usp. Sv. Atanazaije, De Incarnatione, 10). Ono što je bilo razbijeno i rastrgano, sada se ponovno sabire: čovjek više nije izgubljen između prolaznosti i vječnosti, nego u Kristu pronalazi svoju cjelovitost i smisao (usp. Sv. Grgur Nisanski, De triduo…, PG 46). Zato Uskrs nije samo Kristova pobjeda – nego i naša nada. On nije uskrsnuo sam za sebe nego za nas, da mi možemo imati udjela u Njegovu životu (usp. sv. Augustin). Smrt stoga više nije bezdan bez izlaza, nego Pasha – prijelaz, vrata koja vode u puninu pravoga života (usp. Sv. Ivan Zlatousti, Homilia paschalis).

U tom svjetlu nužno se mijenja i naš vjernički pogled na sve: na život i trpljenje, ali i na našu budućnost. Ništa što je sjedinjeno s Kristom nije izgubljeno. Nema te tame ovoga ili onoga svijeta koja je jača od njegova svjetla.

Uskrs nam zato daje snagu da u našem svijetu živimo drugačije, a ne da bježimo i povlačimo se. Premda ranjeni ratovima, podjelama i nesigurnošću, Uskrs nas uči da nada nikada ne razočarava (usp. Rim 5,5). A onaj tko ima nadu, živi drugačije – slobodnije, hrabrije, dublje. I ovdje, u našem Srijemu, gdje se vjera često živi tiho, nenametljivo i ponekad pod teretom svakodnevice, Uskrs nas podsjeća: Bog nije zaboravio svoj narod! Naša vjera nije nešto što treba skrivati, nego dar koji treba radosno živjeti i s ponosom svjedočiti, i koji jedini može dati smisao našim lutanjima i slabostima.

Zato vas od srca potičem: ostanite čvrsti u vjeri, velikodušni u ljubavi i postojani u nadi! Vratimo se izvoru – Kristu uskrslom – u ispovijedi, Euharistiji, nedjelji. Budimo blizu jedni drugima. Otvorimo srce onima koji su sami, zaboravljeni ili ranjeni. Ohrabrujmo one koji zdvajaju. Ne zaboravimo naše mlade koji traže smisao i sigurnost, i gledaju naše svjedočanstvo života i riječi. Ne zatvarajmo se, nego budimo Crkva koja hrabro korača naprijed zajedno s Kristom Uskrslim; zajednica koja povezuje i gradi mostove, donoseći mir. Jer po krštenju već sada živimo taj novi život (usp. Rim 6,4).

Neka uskrsli Gospodin uđe u vaše domove i obitelji. Neka vam podari mir koji svijet ne može dati. Neka vas ojača u svakom dobru i učini svjedocima svjetla koje ne zalazi.

U zajedništvu sa srijemskim biskupom u miru, mons. Đurom Gašparovićem, od srca vam želim sretan i blagoslovljen Uskrs – blagdan pobjede Boga našega! Bio nam svima izvor nove snage i radosti, novog života u Kristu Gospodinu!

U Srijemskoj Mitrovici, o Uskrsu 2026.,

✠ Fabijan,

srijemski biskup