Bolno osjeaamo koliko je nepravde ugra?eno u mir što nam se nudi i nameae. I dok vapimo za mirom i pomirenjem, ostajemo žedni i gladni pravednosti jer bez nje nam je teško vjerovati u buduanost ove zemlje… Dok nas ovaj svijet poziva i prisiljava useliti u tu?e domove, na tu?e teritorije, u tu?u prošlost, Krist nas poziva da se vratimo u svoje domove, na zemlju pradjedova, u našu buduanost…”
Sarajevo, 4. 4. 1996. (IKA) – “I dok se pred našim oeima redaju slike postaja Križnoga puta i u sjeaanje vraaaju nabožni stihovi Gospina plaea, kojima je vjerni puk ove drevne Nadbiskupije stoljeaima oplakivao svoga Spasitelja i tješio sebe prepoznajuai u njegovoj svoju i u svojoj njegovu patnju, nameae se i pitanje, je li i naša patnja, naše sadašnje stradanje i umiranje naš put do vjeenosti? Do vjeenosti kao cilja bez kojeg sve naše želje bez obzira kako nam se einili velikim nedoreeeni”, kaže se na poeetku uskrsne poruke vrhbosanskih biskupa sveaenicim, redovnicima, redovnicama i vjerniekome puku. OsvrAuai se na položaj u kojem se našla Katolieka Crkva u BiH nakon potpisivanja mirovnih sporazuma biskupi porueuju: “Zaplašeni razmjerima agresije, koju su pripremali ili odobrili, odgovorni u domovini i svijetu traže naeine kako ovoj zemlji vratiti mir. Oružje je, hvala Bogu, zašutjelo, ceste su sve prohodnije iako su zakreene vojnom mašinerijom koja se, nameauai mir i uklanjajuai zapreke, i sama pretvara u zapreku. Narav toga mira i ovaj Uskrs ae za nas pretvoriti u kratko Kristovo preobraženje nakon kojega nam je siai s brda i izdržati kušnju. Mi znamo da je mir djelo pravde i da ga nema bez pravde. Bolno osjeaamo koliko je nepravde ugra?eno u mir što nam se nudi i nameae. I dok vapimo za mirom i pomirenjem, ostajemo žedni i gladni pravednosti jer bez nje nam je teško vjerovati u buduanost ove zemlje”. Istieuai kako su gotovo dvije treaine vrhbosanske nadbiskupije sravnjene sa zemljom, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljia i pomoani sarajevski biskup Pero Sudar u trenutku kada je “naš nestanak tako bolan da smo zanijemili i tako brz da nam, ni oni koji s nama umiru, posvema ne vjeruju”, a “naš vapaj ne dopire do onih što bi nam i radi sebe trebali pomoai” pozivaju na još veau hrabrost vjerovanja u poslanje što ga je Krist povjerio i “spremnost ne zanijekati njegovih eudesa u ovoj zemlji”. “Dok nas ovaj svijet poziva i prisiljava useliti u tu?e domove, na tu?e teritorije, u tu?u prošlost, Krist nas poziva da se vratimo u svoje domove, na zemlju pradjedova, u našu buduanost. To je sada naša ljudska, vjernieka i narodna kušnja. Naš Getsemani, naša Golgota… Mi i ovom prigodom pozivamo na povratak. To smatramo svojom svetom dužnošau i neaemo to prestati einiti”, pozivaju biskupi jer “ne želimo vjerovati da su svi mrazovi ovoga strašnog rata ubili naše duboke korijenje u ovoj prelijepoj zemlji i da ni ovog proljeaa neae dati novih znakova života”. “U tom vas duhu pozivamo i potieemo na bratsko zajedništvo oko uskrslog Gospodina kako bi se svatko od nas radosno ukljueio u duhovnu i materijalnu obnovu i osjetili da uskrsno jutro sviae i nama”, kaže se na kraju uskrsne poruke vrhbosanskih biskupa sveaenicima, redovnicima, redovnicama i vjerniekome puku.