Beograd, (IKA) – Srpski patrijarh Irinej sa svim arhijerejima Srpske pravoslavne Crkve uputio je uskrsnu poslanicu svećenstvu, monaštvu i svim vjernicima u kojoj se ističe kako je Kristovo uskrsnuće temelj kršćanstva, temelj Crkve, jer je njime Gospodin potvrdio svoje cjelokupno učenje. Nadalje se posvješćuje kako istina uskrsnuća posebno snažno odjekuje u našem vremenu, prepunom patnji i stradanja, vremenu u kojem se kao nikada do sada postavlja pitanje smisla i cilja života.
Svjedoci smo toga da je iz dana u dan sve više usamljenih i ostavljenih; toliko je domova bez tople ljudske riječi, toliko je djece lišeno roditeljske pažnje i ljubavi. Pune su bolnice stradalnika, onih koji boluju tijelom i dušom. Pojave kao što su nasilje, teror, pljačka tuđe imovine, neviđen nemir koji je danas zavladao u dušama ljudi diljem svijeta, sklonost kriminalu, ugrožavanje mira i sreće drugih, proizlaze iz duhovno opustjelih i moralno oslabljenih duša, i to najčešće kod mladih ljudi koji se gube prije nego li i nađu neki put u život. Sebičnost i nepoštenje i danas, kao i jučer, uništava svaki pravi život u zajednici, zajedničko dobro i imovinu. Nepovjerenje i gramzivost, nasilje i otimanje tuđeg, ugrožavaju osobnost i njenu sigurnost i dostojanstvo, ističe se u poslanici te upozorava kako za čovjeka nema veće tajne i nepoznanice od postojanja zla u svijetu. Naime, ponekad nam se čini da se zlo toliko sklupčalo i zgusnulo da ga možemo sasvim jasno vidjeti, gotovo opipati. Zlo nastupa spektakularno, voli se eksponirati i puniti sve tiskane i elektroničke medije porukom: ja sam nepobjedivo – život je besmislen jer u njemu ja vladam. Ovakva poruka ukazuje na događaje Velikog petka: zlo ne vlada samo zemljom, već je jače i od Boga, jer i Njega Samog može otjerati u grob – poručuje nečastivi, ne shvaćajući da Krist smrću Svojom pobjeđuje smrt, podsjećaju episkopi SPC.
U kontekstu promišljanja o zlu, ističe se kako kršćani znaju kako ga prevladati. Potrebno je naučiti istinski voljeti, a potom naučiti praštati.
Nikada čovjek ne može dosegnuti istinsku visinu kao kad voli i iz ljubavi daje sebe. Također, visini stremi i kada prašta i kada se u praštanju ne osvrće na uvrede. Nikada čovjek ne liči toliko na Boga kao kada moli Boga za oprost, i brata da mu oprosti. Ljubav i praštanje pružaju čovjeku neizmjernu radost. Život je lijep samo kada je prožet ljubavlju, a osmišljen samo onda kad se s ljubavlju unosimo u tuđi život, kad smo zajedno s gladnima i žednima, sa siromašnima i prognanima, kada smo i u tamnici s osuđenicima. Ljubav nije samo ogoljena riječ. Ljubav je sila Božja samo kada je prožeta i ispunjena žrtvom, davanjem sebe za drugog, za dobro drugog. Život sa smislom je poziv na ljubav, na služenje Bogu i svakom čovjeku. Dokle god život budemo shvaćali kao služenje sebi, u svijetu će vladati sukobi, nemiri i ratovi.
Utvrdimo svoj život u Crkvi na ljubavi i praštanju! Imajmo na umu da će Bog svima biti posljednji Sudac, i da će On mjeriti isključivo po mjerilima dobra, bogoljublja i čovjekoljublja. Ove vrijednosti je neophodno slijediti u našim životima – i to bez izuzetka, bez opravdanja i bez izgovora na lake ili teške životne okolnosti – ukoliko se želimo svrstati među djecu Božju. Posljednja riječ neće biti ljudska, već Božja, ističe se u uskrsnoj poslanici SPC-a.

.