Sarajevo, 4. 4. 2001. (IKA/KTA) – Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i vrhbosanski pomoćni biskup dr. Pero Sudar uputili su svoju poslanicu u povodu predstojećih uskrsnih blagdana. Na početku poslanice vrhbosanski biskupi upućuju najprije braći i sestrama u vjeri, ali i svim ljudima dobre volje poruku nade i ohrabrenja. “Cijelo jedno desetljeće osjećamo svu težinu ali i potrebu govora nade, riječi ohrabrenja. Prisjećamo se kako je bilo teško tijekom strašnoga rata naći riječ, koja bi dala snagu ranjenima, ulila pouzdanje onima koji su gubili najdraže, utješila prognane i ožalošćene, osnažila iznemogle, ohrabrila preplašene…”, napominju biskupi. Sve ove poratne godine, ističe se dalje u poslanici, osjećamo kako ljudsku riječ nade i poziva na radosti zatomljuje okruženje beznađa i strepnje. “Dijeleći s vama teškoće i tjeskobe siromaštva i nezaposlenosti, obespravljenosti i nemoći, i sami se pitamo kojim dodatnim izvorima snage se uputiti. I uz svu otvorenost i spremnost na suradnju sa svim ljudima dobre volje, sve je bjelodanija praznina i zatrovanost ovozemaljskih vrela. Neshvatljiva i neprihvatljiva, neosjetljiva i osiona igra s ranama i teškoćama tolikih nedužnih ljudi i položajem cijelih naroda ulijeva jedva podnošljivu mjeru tjeskobe. Samo od sebe se nameće pitanje, zar ljudi ove zemlje, među kojima i Hrvati katolici, nakon svih kušnja i stradanja nisu zaslužili da ih se poštedi ponovnoga žrtvovanja konceptu vlasti ili sebičnim interesima pojedinaca? Kako je moguća tolika i takva ljudska sljepoća i neosjetljivost prema tuđoj nesreći a u nama i oko nas bolnim glasom dovikuju i opominju znakovi kuda to vodi?”, pitaju se u uskrsnoj poslanici biskupi te zaključuju kako je u takvim okolnostima sve očitija potreba i obveza svih onih koji su u sebi sačuvali ljudskost i vjeru da još jedanput, možda jače nego ikada, postojano i dostojanstveno potvrde svoju privrženost neprolaznim vrijednostima čovjekoljublja, domoljublja i Bogoljublja. Upravo vjernošću i samo vjernošću neprolaznim vrednotama, čovjek se potvrđuje kao trajna vrijednost. Osvrćući se na korizmeno vrijeme, biskupi ističu kako hrvatski katolički puk u Bosni i Hercegovini iz težine vlastitoga življenja crpi osjećaje posebne privrženosti prema Isusovu križnome putu. Hodeći za Kristom, on je svojim ranama nalazio lijeka i svojim tjeskobama utjehe. Tu se vapaj tjeskobnih pretvarao u poklik otkupljenih. Kao što u Isusovoj patnji nalazimo utjehu imamo pravo i obvezu u njegovu Uskrsnuću tražiti izvor naše utemeljene nade i istinske radosti. “Uskrs je tajna u kojoj nam je tražiti i nalaziti smisao i našim, nerijetko zasluženim, ljudskim patnjama i tjeskobama. Priznanjem vlastitih grijeha i prihvaćanjem ljudskoga i kršćanskoga poslanja u ovoj i ovakvoj zemlji suobličujemo se Kristu patniku”, ističe se u uskrsnoj poslanici. Kako dalje napominju vrhbosanski biskupi, uskrsnuli Krist svoje zaplašene učenike pozdravlja željom “Mir vama”. “Taj božanski pozdrav i želja odjekuju već dvadeset stoljeća u ljudskim srcima i u ljudskoj povijesti. Tu je neopozivo bačeno sjeme božanskoga mira u nemirnu zemlju ljudskih srdaca. Uskrs je ponuda i dar istinskoga mira za kojim čeznemo!”, zaključuje se u uskrsnoj poslanici.