Draga braćo svećenici, redovnici, redovnice
i Kristovi vjernici laici!

Vjerujem da ćemo svi s radošću u uskrsnoj noći i na uskrsno jutro slušati evanđeoski izvještaj o uskrsnuću Kristovu i čuti riječi:

Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!
(Lk 24, 5-6a)

Ta vjera koju nam je crkva kroz protekla stoljeća predala, razlog je našoj nadi i našoj radosti i u novom tisućljeću. Vjera u Uskrs, u pobjedu života nad smrću i dobra nad silama zla bila je oduvijek razlog ljudskom optimizmu i poticaj napretku. Može li i danas, posred brojnih pitanja koja rađaju tjeskobom, i u svijetu i u našoj Domovini, uskrsna vjera biti kvascem preobrazbe čovjeka i njegova, čini se, pomalo bolesnog društva?

“Trebalo je da Sin Čovječji bude predan…, i raspet, i treći dan
da ustane!” (usp. Lk 24, 7)

Ništa se u povijesti i životu ne događa bez smisla i cilja. Bog je gospodar života i smrti, vremena i prostranstava. Isus Krist je jednom ušao u našu povijest, odživio ljudski život, bio raspet i ustao iz mrtvih! U ovom trenutku proći nam je stazom Raspetoga prema uskrsnom jutru. Kršćanstvo je svjedok da poslije Golgote uvijek dolazi svitanje! Iz vjere u uskrsloga rađa se sigurnost da je moguća preobrazba čovjeka pojedinca, obitelji i društva! U tom naporu članovi Kristove zajednice – Crkve, vide svoju prvotnu zadaću. Zato Vas sve potičem da budete hrabri i odgovorni nositelji uskrsne radosti svim ljudima u ovom času!

Svim vjernicima i ljudima dobre volje, želim sretan i blagoslovljen, mirom i radošću ispunjen Uskrs!

Uskrs, 2001.

+Ivan,
nadbiskup zadarski