Sarajevo, (IKA) – U uskrsnom broju Svjetla riječi, obiteljskog mjesečnika koji izdaje Franjevačka provincija Bosna Srebrena, u tekstu naslovljenom “Dvije večere, smrt i jedna tajna” Miro Jelečević uz temu broja koja je posvećena najvećem kršćanskom blagdanu podsjeća kako je tragični zemaljski završetak Isusa iz Nazareta uokviren s dva događaja koji su uvelike odredili kasniju kršćansku praksu i refleksiju vjere. Prvi događaj – evanđelisti ga prenose u različitim varijantama – smješta se u večer uoči židovskog blagdana Pashe, kad je Isus sa svojim učenicima obredno večerao. O drugom događaju izvještava nas jedino Lukino evanđelje, a on govori o dvojici učenika na putu za Emaus, o njihovu razgovoru i prepoznavanju Isusa u lomljenju kruha za vrijeme večere. Između tih dviju večera nalazimo izdaju i bijeg, osudu i mučenje, smrt i ukop Isusov. I na kraju jednu tajnu, koja s onu stranu straha i iznenađenja, otvara vrata radosti i smislu, ističe Jelečević. Priča o Isusu iz Nazareta za tolike milijune kroz povijest kao i danas jednostavno uporište za život, smislen život čovjeka. Prepoznavati dubinu i značenje Isusova života i sudbine i danas traži otvorene oči. On i nadalje privlači ljude željne slobode, pravde i prihvaćanja. I danas ga susrećemo u lomljenju kruha i dijeljenju s bližnjima, zaključuje autor.
Josip Jozić piše o Božjim djelima u Bibliji kroz prizmu prijateljstva a u svjetlu Isusove smrti i uskrsnuća. Autor temu slikovito približava odnosom Isusa i njegovih učenika, tj. osvrće se na njihovo zajedništvo.
Uz temu broja, Ivan Šarčević piše o vitraju Krista raspetoga koji se nalazi u središtu apside crkve Sv. Ante na Bistriku. Vitraj Ive Dulčića izraz je vedre i ozbiljne nade da život i u najradikalnijoj, nedužnoj patnji, ima smisla, te da je smrt sastavni dio božanskoga smisla i kada se nad sve nadvila smrtna šutnja i grobni muk. Na to se nadovezuje i prilog Biserke Rauter Plačić o pasionskoj drami u hrvatskoj modernoj i suvremenoj sakralnoj umjetnosti.
Niz o pučkoj pobožnosti u ovom broju posvećen je pobožnostima u korizmeno-uskrsnom vremenu.
U prigodi 800. obljetnice franjevačke karizme, Ivan Lovrenović piše o franjevcima u Bosni i Hercegovini. Podsjeća kako je sastavni dio iskustva bosanskih franjevaca i umijeće života među drugima, s drugima. To teško ali ljudski i evanđeoski obvezujuće umijeće često traži da budeš bolji od sebe samoga, i ono je franjevcima bilo i ostalo svakodnevni ispit i nadahnuće. Cijelo duhovno i povijesno iskustvo franjevaštva u BiH, ta duga povijest sraslosti s ljudima, s narodom, sa zemljom, kakvo možda ne postoji nigdje drugdje na zemljopisnoj i povijesnoj karti franjevačkog pokreta, kao da hoće reći: za Franjinu viziju ova je zemlja bila kao stvorena, zaključuje autor.
Svjetlo riječi donosi i niz drugih priloga od kojih posebno valja istaknuti reportaže iz Guče Gore i Usore.