Uskrsni broj Veritasa
Zagreb
Donosi razgovore s vlč. Zlatkom Sudcem i Brankom Šeparović
Zagreb, (IKA) – Iz tiska je izišao uskrsni broj Veritasa. Ovaj broj Veritasa donosi i dva razgovora. Prvi sugovornik je vlč. Zlatko Sudac. Odgovarajući na pitanje o vjeri i do čega nas ona mora dovesti, vlč. Sudac napominje kako je najispravnija vjera u osobu Isusa Krista. I apostoli su vjerovali osobi Isusa Krista. Krist im se kroz četrdeset dana ukazivao. Svi su vjerovali. Ali, pitam se, zašto su i dalje bili u strahu, skrivajući se u dvorani Posljednje večere. Dolazim do zaključka da i sama vjera nije dovoljna snaga da čovjek i djeluje za Boga. Vjera je baza, temelj, a potrebna je sila Duha odozgor, rekao je vlč. Sudac, te istaknuo da je to ono što se nama danas događa. Mi jesmo vjernici, ali je plod takve vjere malen. Mi imamo isti problem što su ga imali i apostoli. Ja vjeru, ili Duha Božjega, ne mogu proizvesti. Ja ga ne mogu zaslužiti. Ja ne mogu apsolutno ništa učiniti da tu moju vjeru oplemeni sila odozgor, da bih činio djela Božja. Ono što su mogli i činili apostoli, molili da dođe Duh Sveti i oplodi njihovu vjeru, možemo i mi. Tako se dogodila “Pedesetnica”. Nadalje, vlč. Sudac ističe kako je religiozan čovjek onaj koji slijepo i iz straha prema Bogu i Crkvi, izvršava sve što se od njega traži. A vjernik je onaj koji to srcem živi. I on će naravno izvršavati sve zakone, ali mu je motiv ljubav. Ljubav prema Bogu i čežnja da ta ljubav ispuni i njega samoga.
Televizijska novinarka Branka Šeparović u Veritasu između ostaloga napominje da Crkva mora vjerom u Boga raditi i za dobrobit čovjeka, a nema dobrobiti čovjeka izvan čovječanstva i izvan zemaljske kugle jer još nismo naselili Mars. Jednostavno, tragom toga svoga poslanja Crkva mora biti puno hrabrija i mora početi odgovarati na napade. Ne smije se prihvatiti rječnik i metodologija drugih.
Nakon što su u prošlom broju objavljeni odgovori na pitanja o ispovijedi, u ovom broju nalaze se odgovori na pitanja o euharistiji: što zapravo znači ta riječ, kada je ustanovljena, tko ju danas smije predslaviti, koji je glavni uvjet da netko može primiti pričest i koliko puta na dan, te kada se događa da kruh i vino postaju Tijelo i krv Kristova i kada to prestaje biti. Hodeći s Marijom kroz crkvenu godinu, o. Zvonimir Zlodi piše o Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj, koje se spominjemo 15. rujna. Ususret Uskrsu na stranicama Veritasa nalazimo i “Uskrsnu abecedu”, a David Torkington podsjeća se na hodočašće u Svetu zemlju. O. Bernardin Filinić u crticama iz duhovnosti Crkve, vezano uz temu “krsna duhovnost” podsjeća da otajstvo smrti i uskrsnuća Isusa Krista ulazi u život kršćanina sakramentom krštenja ili bolje rečeno: čovjek ulazi u otajstvo smrti i uskrsnuća. Nikola Kuzmičić piše o “Vremenu izokrenutih vrijednosti”. Ne smijemo nikada prestati dizati svoj glas u obranu onih koji su obespravljeni. Ne smijemo nikada popustiti pred onima koji vrijeđaju dostojanstvo bilo kojega čovjeka. Ne smijemo nikada pristati na to da se zlo smatra dobrim, laž istinom, a zabluda pravim putem. Mi koji promatramo svijet iz perspektive uskrsnuća nikada se ne smijemo umoriti činiti dobro i svojom ljubavlju pokazivati koji je put jedini pravi i koji je put jedini koji vodi k sreći i miru, zaključuje Kuzmičić. Na Antunovim stranicama upoznajemo možda i najmanju župu posvećenu sv. Antunu u Hrvatskoj, a to je Kras na otoku Krku. Iz pera o. Zvonimira Zlodija upoznajemo se s posljednjim danima sv. Antuna. Slovenski novinar iz Trsta Ivo Jevnikar predstavlja tri tadašnje djevojke Majdu Mazovec, Mariju Ujčić i Mariju Slapšak, koje su u Padovu stigle u prosincu 1941. godine i surađivale s o. Placidom Corteseom. Nakon prikaza Paracelsusova utjecaja na okultno, izloženog u prošlom broju, o. Josip Blažević sada prikazuje dvojicu kontroverznih zapadnih liječnika F. A. Mesmera i W. Reicha čije su ideja danas široko rasprostranjene u New age medicini.