Kateheza br. 35 – Neka sva zemlja kliče Gospodinu
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 96
“Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,/ nek’ se vesele otoci mnogi!/ Oblak i tama ovijaju njega,/ pravda i pravo temelji su prijestolja njegova./ Oganj ide pred njim/ i sažiže okolo dušmane njegove./ Munje mu svijet osvjetljuju;/ zemlja to vidi i strepi./ Brda se tope pred Jahvom k’o vosak,/ pred vladarom zemlje sve./ Nebesa navješćuju pravednost njegovu,/ svi narodi gledaju mu slavu./ Nek’ se postide svi što likove štuju/ i koji se hvale kumirima./ Poklonite mu se, svi bozi!/ Sion radostan sluša,/ gradovi Judini kliču/ zbog tvojih sudova, o Jahve!/ Jer ti si, o Jahve, Svevišnji – nad svom zemljom,/ visoko, visoko nad bozima svima./ Jahve ljubi one koji mrze na zlo,/ on čuva duše pobožnika svojih,/ izbavlja ih iz ruku opakih./ Svjetlost sviće pravedniku/ i radost čestitima u srcu./ Radujte se, pravednici, u Jahvi,/ slavite sveto ime njegovo!”

1. Svjetlost , radost i mir, koji u uskrsnom vremenu preplavljuju zajednicu Kristovih učenika i šire se na cjelokupno stvaranje, ispunjavaju ovaj naš susret, koji se održava u snažnom ozračju uskrsne osmine. Ovih dana slavimo Kristovu pobjedu nad zlom i nad smrću. Njegovom smrću i uskrsnućem konačno je ustanovljeno kraljevstvo pravde i ljubavi koje je Bog htio.
Upravo o temi Božjega kraljevstva govori današnja kateheza, posvećena razmišljanju o psalmu devedeset i šestom. Psalam započinje svečanim proglasom: “Jahve kraljuje: neka kliče zemlja, nek’ se vesele otoci mnogi” i njegovo je prepoznatljivo obilježje proslava božanskoga kralja, Gospodina svemira i povijesti. Mogli bismo, dakle, reći da je pred nama “uskrsni” psalam.
Znamo koju važnost u Isusovu propovijedanju ima navještaj Božjega kraljevstva. Nije riječ samo o prepoznavanju ovisnosti stvorenog bića o Stvoritelju; to je također uvjerenje da unutar povijesnih zbivanja postoje neka namisao, naum, splet skladova i dobara po Božjoj volji. Sve je to u punini ostvareno u Pashi Isusove smrti i uskrsnuća.

2. Prođimo sada tekst psalma koje nam liturgija donosi u Jutarnjoj molitvi časoslova. Neposredno nakon klicanja Gospodinu kao kralju, koje odzvanja kao zvuk trublje, pred moliteljem se otvara veličanstvena božanska objava. Koristeći navode i aluzije na druge ulomke iz psalama i prorokâ, osobito Izaije, psalmist opisuje kako na povijesnu pozornicu naglo stupa veliki kralj, koji se pojavljuje okružen nizom sluga odnosno prirodnih pojava: oblaka, tame, oluja, ognja, munja. Pored njih je drugi niz slugu koji personificiraju njegovo povijesno djelovanje: pravda, pravo, slava. Njihov ulazak na pozornicu pokreće sve stvoreno. Sva zemlja kliče, uključujući otoke, koje se smatra najudaljenijim područjima (usp. Ps 96,1). Cijeli je svijet osvijetljen bljeskom svjetlosti i uzdrman potresom (usp. r. 4). Brda, koja prema biblijskoj kozmologiji predstavljaju najstarija i najpostojanija stvorenja, tope se poput voska (usp. r. 5), kao što je već pjevao prorok Mihej: “Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega… Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak pred ognjem” (Mih 1,3-4). Nebom se razliježu pjesme anđela koji veličaju pravednost, to jest Gospodnje spasenjsko djelovanje prema pravednicima. Sav ljudski rod, na kraju, gleda božansku slavu, odnosno Božju otajstvenu stvarnost (usp. Ps 96,6), dok “neprijatelji”, to jest zli i nepravedni, uzmiču pred neodoljivom snagom Gospodnjega suda (usp. r. 3).

3. Nakon teofanije Gospodina svega svijeta, psalam opisuje dvije vrste reakcija pred velikim kraljem i njegovim ulaskom u povijest. S jedne strane, idolopoklonici i kumiri padaju zbunjeni i poraženi; s druge, vjernici, okupljeni na Sionu na bogoslužju u čast Gospodinu, radosno uzdižu himan hvale. Prizor “svih što likove štuju” (usp. rr. 7-9) je bitan; idoli se klanjaju pred jedinim Bogom a njihovi su sljedbenici postiđeni. Pravednici s veseljem sudjeluju u božanskom sudu koji uklanja laž i lažnu religioznost, izvore moralne bijede i ropstva. Oni pjevaju ispovijest vjere: “Jer ti si, o Jahve, Svevišnji – nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima” (r. 9).

4. Slici koja opisuje pobjedu nad idolima i njihovim klanjateljima, suprotstavlja se slika koju možemo nazvati svijetlim danom vjernika (usp. rr. 10-12). Naime, govori se o svjetlosti koja sviće pravedniku (usp. r. 11): kao da je svanula zora radosti, slavlja, nade, i zato što je – kao što je poznato – svjetlost simbol Boga (usp. 1 Iv 1,5). Prorok Malahija kaže: “A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti” (Mal 3,20). Suncu se pridružuje radost: “… i radost čestitima u srcu. Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo” (Ps 96,11-12). Božje je kraljevstvo izvor mira i radosti i ono briše carstvo tame. Židovska zajednica iz Isusovog vremena pjeva: “Opakost uzmiče pred pravdom, kao što tama uzmiče pred svjetlošću; bezbožnost će zauvijek nestati, a pravda će, poput sunca, zablistati kao prvobitni red svijeta” (Knjiga kumranskih tajni: 1Q 27, I, 5-7).

5. Prije no što se oprostimo od psalma 96 važno je u njemu, osim lica Gospodina kralja, otkriti i lice vjernika. Ono je opisano sa sedam karakteristika, znak savršenstva i punine. Oni koji iščekuju dolazak božanskoga velikog kralja mrze zlo, ljube Gospodina, oni su hasîdîm, to jest pobožnici (usp. r. 10), hode putom pravde, čestita su srca (usp. r. 11), raduju se Božjim djelima i zahvaljuju svetom imenu Gospodnjem (usp. r. 12). Molimo od Gospodina da te duhovne značajke blistaju i na našim licima.