Požega, (IKA) – Uskrsno bdjenje u požeškoj katedrali 4. travnja okupilo je brojne vjernike među kojima djecu i mlade, napose pripravnike za prvu pričest i potvrdu zajedno s njihovim roditeljima. Slavlje je predvodio biskup Antun Škvorčević, okružen svećenicima i đakonima. Blagoslov vatre i unošenje uskrsne svijeće u tamu katedralnog prostora zorno je dočarao vjernicima iskustvo pobjede svjetla nad mrakom i stvarnost vjere u Isusovu pobjedu nad smrću a svijeće u rukama posvjedočile da je ono zahvatilo i njihove živote te oni svojim djelima ne žele pripadati svijetu tame nego svjetla.
Nakon proglasa velikih djela Božjih u svetim čitanjima, od stvaranja do Kristova uskrsnuća, biskup je u homiliji sabrao i povezao govor i znakove koji ove noći uvode u otajstvo koje slavimo. Kazao je da je priroda lijepa i dobra a s njom i čovjek zato što ju je Bog stvorio te je pozvao sudionike slavlja da se te noći raduju i prirodi i čovjeku kao djelu Božjem. Upozorio ih je da budu osjetljivi na dubinu i snagu prirode, napose čovjeka kojem znanstvenici ne mogu dokraja ući u trag. Zapitao je nazočne što je to svjetlost i odgovorio da nemamo pravog odgovora kojom je to snagom svjetlo jače od mraka, a još manje znamo nešto reći o onome svjetlu bez kojega čovjek ne može u dubini svoga bića. Pozvao ih je da se raduju što je Bog stvorio svjetlo i za njih, za njihovo srce a ime mu je Isus Krist. Suvremena zbivanja na svjetskoj i nacionalnoj pozornici ulijevaju nam strah jer osjećamo kako su ljudi ranjeni zlom te nisu u stanju omogućiti da priroda i zbivanja koja oni pokreću budu uspješni. Naviješteno Pismo svjedoči nam kako je naš Bog jedini koji daje da svemir i povijest čovječanstva mogu uspjeti, da je Gospodin naš Isus slomio moć zlu i smrti i tako snagom svoga Duha započeo ulijevati u našu tamu svjetlost i darivati nam pokretačku snagu koja nas i cijelu stvorenu stvarnost vodi k cilju i smislu. Biskup je pozvao nazočne da se te noći raduju tom Božjem djelu.
Još je ukazao na to da nas je uskrsli Isus sabrao u Crkvu te smo mi narod njegove inicijative, po njegovu zahvatu snagom Duha rođeni u svetom krštenju po kojem smo postali dionicima Božje povijesti s ljudima sa sigurnim ishodom jer mu je glava onaj koji je pobijedio smrt. Pozvao je nazočne da se raduju i zahvaljuju što pripadaju tome narodu. Spomenuo je kako je danas posjetio nekoliko siromašnih obitelji, da mu je jedan djeda koji živi u podstanarstvu rekao da bi volio vratiti se u svoju kuću nakon što je u ratu razorena ali ne može useliti u nju jer nema električne energije, a bez svjetla i pokretačke snage struje da se ne može živjeti. Biskup je istaknuo da je istina kako suvremeni čovjek uistinu teško može živjeti bez električne energije, ali još manje bez nutarnjeg svjetla i pokretačke energije Duha Svetoga, da se Isus Krist pobrinuo te nam ostavio svete sakramente koji su poput nekih duhovnih vodova koji u nas unose energije njegova Duha i opskrbljuju njegovom pokretačkom snagom kojom kročimo prema cilju i smislu. Izrazio je radost što se na slavlju nalaze i djeca koja će uskoro primiti prvu pričest i mladi koji će primiti sakrament potvrde te kroz njih biti opskrbljeni onim što im je potrebno da bi bili dionici Božjega svijeta, njegove pobjede nad smrću. Pozvao je nazočne da svjesni toga, zahvale Bogu za svoje krštenje, da obnove krsna obećanja te u njima poraste Isus Krist svojom snagom jačom od smrti, kojom će moći nositi sve nevolje svoga života. Jer, dodao je, ako se odreknemo Isusa Krista, što nam preostaje u našim nemoćima, mraku i umiranjima. Potaknuo je sve na obnovljenu vjernost prema njemu i na odvažno svjedočenje čovjeka u svojoj svakodnevici po Isusovoj mjeri. S tim mislima i željama biskup je svima poželio sretan Uskrs.
Skladno odvijanje obreda, omogućavanje da svi znakovi u liturgiji uskrsne noći, napose svjetlo, riječ i voda progovore svojom otajstvenošću, te mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem i uz orguljašku pratnju Alena Kopunovića Legetina omogućili su da svi sudionici slavlja u požeškoj katedrali otiđu svojim domovima ispunjeni nutarnjim svjetlom, snagom i radošću. Osobit doprinos tome dao je završni raskošno otpjevani Händlov “Aleluja”.