„Gdje smo, braćo i sestre? Zar ne čujete crkvena zvona koja nam najavljuju Radosnu vijest: Krist je uskrsnuo!? Slavimo izvor i srce radosne vijesti: Uskrs! ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin…Gospodnje je to djelo’ (Ps 118, 24. 23). Dan, za sve naše dane, sudbonosno djelo koje našoj vremenitosti otvara božansku budućnost. Htio bih vam čestitati radost Kristova uskrsnuća. I našega! U nadi! Želio bih vam stisnuti ruku, zagrliti vas, ali vas nema nigdje, ni na ulici, ni na trgu ni u crkvama“, rekao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije, dodajući kako nas ova naša situacija podsjeća na evanđeosko izvješće o događaju Uskrsa u Jeruzalemu. „Nigdje učenika, ni na trgu, ni na ulicama, ni u hramu. ‘Učenici su u strahu od Židova bili zatvorili vrata’ (usp. Iv 20, 19). Slično uplašenim učenicima, među četiri zida, evo i nas po prvi put da smo na Uskrs zatvoreni doma, u strahu od čudnoga nevidljivog neprijatelja: koronavirusa. Tako se naziva opasni virus koji je zahvatio čitav svijet, ugrozio tolike ljude, oslabio gospodarstvo, poremetio društvene odnose, zatvorio nas u domove i onemogućio liturgijska slavlja s narodom u crkvama. A mi smo se nadali da su naše snage jake, sigurnost zajamčena, znanje pouzdano, a gospodarstvo uspješno. Samo jedan mali, nevidljivi virus, stavlja sve to u pitanje“, nastavio je.

Istaknuo je kako „onaj raspeti Isus koji je pobijedio smrt i otvorio grob, žarko želi potražiti svoje uplašene i zabrinute učenike koji ne mogoše vjerovati svojim očima jer vide Onoga koji prevladava udaljenost neba i zemlje, milosti i grijeha, života i smrti“. „I danas, u ovim teškim danima obilježenima zabrinutošću, zatvoreni smo u strahu i neizvjesnosti vlastitoga doma, a uskrsnuli Gospodin želi nas potražiti, ući u našu stvarnost, doći k nama zatvorenima u domu, dijeliti s nama križ epidemije, ali iznad svega radost svoga uskrsnuća. Želi nas uvesti u tajnu proslave života upravo po svome križu ljubavi koja pobjeđuje i samu smrt“, ustvrdio je, kazavši kako je Krist ovih dana ušao u naše domove kroz obiteljsku molitvu i govor svoje Riječi.

Pojasnio je kako bi bez ljubavi Kristov križ bio samo tragičan slučaj koji ne bi doveo do uskrsnuća, dodavši: „U tom duhu, govoreći o otajstvu Uskrsa, papa Leon Veliki će reći: ‘Tvoj je križ, Gospodine, izvor svih blagoslova i uzrok svih milosti. Po njemu vjernici dobivaju jakost u slabosti, slavu u sramoti i život u smrti’. Bez ljubavi križ je doista sramota, ludost, poraz, tragedija; dok je s ljubavlju proslava, uskrsnuće, život. Koja i kakva je to ljubav? Božanska, koja je po Duhu Svetom razlivena i u našim srcima (usp. Rim 5, 5). Na kraju krajeva, ne bi nas toliko trebale zabrinjavati poteškoće i križevi, koliko odsutnost životvorne Ljubavi. I bezbrižan život, bez problema, ako ga može biti, bez ljubavi je ugrožen i mrtav. Pred nama je jedan od križeva: epidemija koronavirusa. Korona znači kruna. Korona-virus znači kruna, bodljikava kruna. I Krist je na križu bio ponižen, okrunjen trnovom krunom koja je na kraju postala kruna slave. Poznata je ona starih Latina: Finis corona opus – Konac djelo krasi. Krist je kraj svim krajevima, konac i osmišljenje svih križeva. On ih otvara, daje smisao i vodi do konačnog ostvarenja našega života i povijesti. Kristova trnova kruna i križ ljubavi, preobražava sve naše nevolje, križeve i krune u znakove slave. Ta se preobrazba očituje već sada i ovdje u humanosti, solidarnosti i herojstvu liječnika i medicinskog osoblja, radnika i volontera, tolikih vjernika i građana. Vidljiva je u svima onima u kojima je u ovoj tami na djelu Kristovo svjetlo nadahnuća i snaga njegova križa ljubavi. Današnje evanđelje nam govori kako Ivan ‘vidje i povjerova’. Zašto ljubljeni učenik povjerova? Zato što je ostao uz križ i pod križem Isusa Krista“.

„Braćo i sestre, otvorimo Kristu Gospodinu naše domove i srca. Neka u nama i u našem društvu trajno odjekuju riječi jednog od Petrovih nasljednika: ‘Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo on to zna!’ (sv. Ivan Pavao II.). Raspeti i uskrsnuli Kriste! Ti dolaziš k nama tamo gdje se nalazimo. Uđi i otvori našu zatvorenost. Budi sigurnost i nada našoj zabrinutosti. Oslobodi nas od bolesti i straha. Ozdravi oboljele, a preminulima udijeli slavu vječnoga života. Neka radost i snaga tvoga uskrsnuća – događaja Prvog dana u tjednu – zahvati nas i sve naše dane. Učini nas svjedocima svoje novosti da budemo nošeni snagom tvoga križa ljubavi i nadom slave tvoga i našeg uskrsnuća. Raspeti i uskrsnuli Kriste, daj da što prije iziđemo obnovljeni iz ‘karantena’ doma na trgove i ulice našega društva, te u radosti svakoga ‘Prvog dana u tjednu’ – nedjelje – u našim crkvama, s braćom i sestrama, u zajedništvu vjere, opet mognemo radosno i zahvalno klicati tebi, uskrsli Gospodine: Aleluja!“.

Na kraju misnog slavlja nadbiskup Barišić je svim vjernicima u domovini i svijetu zaželio sretan Uskrs, blagoslovivši jelo i udijelivši vjernicima uskrsni blagoslov.