Uskrsnu kako reče!

“Uskrsnu kako reče!” (Mt 28,6)

Braćo i sestre u Kristu, nijedan drugi dan u liturgijskoj godini ne može se mjeriti s Uskrsom koji je najstariji i najvažniji crkveni blagdan. U njemu slavimo najčudesniji događaj koji se zbio “u prvi dan tjedna”. Na spomen toga dana okupljamo se nedjeljom blagovati Euharistiju (Dj 20,7) i slaviti događaj spasenja. Zato spomen-dan Uskrsa, bez kojega bi bila uzaludna naša vjera (1 Kor 15, 17), nazivamo “danom Gospodnjim”. Tog jutra, naime, “u ranu zoru” dogodilo se nešto nečuveno i još nezabilježeno u ljudskoj povijesti; Raspeti i pokopani Krist ustaje iz groba i javlja se svojim uplašenim učenicima pozdravljajući ih utješnim pozdravom: Mir vama!

Svečanost ovog događaja najbolje opisuje hvalospjev vazmenog bdjenja koji poziva: “Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom”. Jer, Krist nas je svojim uskrsnućem izveo iz ropstva na slobodu. Zato Crkva o Uskrsu, “blagdanu nad blagdanima”, s radošću i zahvalnošću propovijeda, te s vjerom pjeva i ispovijeda: “znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!”

“Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka dođoše žene i nađoše otkotrljan kamen s groba”. Tako nas izvješćuju evanđelisti o uskrsnom događaju. Otajstvo Kristovog uskrsnuća zbiljski je povijesni događaj o kojem je zabilježeno dosta pojedinosti u knjigama Novog zavjeta. O tomu svjedoče prvi vjesnici i svjedoci Kristovog uskrsnuća. Tako učenik “koga je Isus ljubio” tvrdi u svom izvješću kako je ušavši u prazan grob, “vidio i povjerovao” (Iv 20, 8). Okupljeni Isusovi sljedbenici, nakon što su čuli izvješće žena koje su vidjele uskrslog Krista, i nakon što se Krist ukazao Petru, koji je pozvan “učvršćivati braću u vjeri”, kliču s oduševljenjem: “Doista, uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!” (Lk 24,34). Vjera prve zajednice zasniva se na svjedočanstvu pobožnih ženâ, Petra i drugih apostola.

U Uskrsnulom Kristu, koji je kamen temeljac građevine Crkve, najavljen je i ostvaren Dan Milosti Boga našega. On je Spasitelj i Otkupitelj koji je došao polomiti lance grešnog ropstva i donijeti utjehu ranjenom svijetu. Otac ga je poslao blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, liječiti srca slomljena, i proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4, 18-19). Ovu njegovu misiju moguće je shvatiti samo očima vjere. Stoga se Isus nakon uskrsnuća ne ukazuje mnoštvu, nego svojim odabranim učenicima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Upravo će priprosti ribari biti “njegovi odabrani svjedoci pred narodom” (Dj 13, 31).

I mi smo krštenjem urasli u mistično tijelo Kristovo i postali “rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen naviještati silna djela Onoga koji nas iz tame pozva k divnome svjetlu svome” (1 Pet 2, 9). Isus i nas poziva i šalje kako bismo u svijetu bili “pronositelji i svjedoci” uskrsne istine. Kristovo uskrsnuće izvor je naše vjere i zalog naše budućnosti. Uskrsnuli je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je naš Put, Istina i Život. On, koji je “isti jučer, danas i sutra”, središte je i smisao svega. I nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista.

U toj vjeri svima želim sretne uskrsne blagdane uz obilje milosti i Božjeg blagoslova.

+ Želimir Puljić, biskup