Što tražite Živoga među mrtvima?

Nije ovdje, nego uskrsnu!

(Lk 24, 5–6)

Draga braćo i sestre,

Isusa, Živoga, ne treba tražiti među mrtvima. Uskrsloga treba tražiti u životu koji je prethodio njegovoj smrti – od krštenja na rijeci Jordanu, do Velikoga petka i smrti na križu. Uskrsnuće je dokaz da je Isus imao pravo u svemu što je govorio i činio. Ono je dokaz da sva njegova djela, sve njegove riječi o Bogu koji nas ljubi, o Božjem milosrđu koje nema granica, itekako imaju smisla. Možda se i nama, kao uostalom i njegovim učenicima, u jednom trenutku učinilo da je smrću na križu, stratištu za razbojnike, došao kraj svemu onom dobrom što je govorio i činio, da je sve u što smo vjerovali i čemu smo se nadali (usp. Lk 24, 11) bila iluzija, utopija jednog dobrog čovjeka koji je, samo kao još jedan u nizu, nevino ubijen. Uskrsnuće je dokaz da nije tako. Ono je potvrda da Govor na gori i Blaženstva (usp. Mt 5–8) nisu utopija, da logika pšeničnog zrna koje živi samo ako umre (usp. Iv 12, 24) funkcionira i u našem ljudskom životu. Uskrsnuće nam je najbolji dokaz da se doista isplati život u ljubavi, da se isplati opraštanje, da se isplati prihvaćanje drugoga i drukčijega, da se isplati dijeljenje, da služenje i žrtva imaju smisao. Uskrsnuće je potvrda da ljubav ne može umrijeti, da je jača od smrti.

Važan je ovaj uskrsni pogled vjere na sve ono što je Isus govorio i činio. Pogled je to koji nas uči da Gospodinovo uskrsnuće, u koje vjerujemo i koje ispovijedamo, nije samo nada u bolju budućnost. Događaj uskrsnuća, od svih nas koji povjerovasmo (usp. Iv 20, 8), traži da s ljubavlju i zauzeto živimo svoj život ovdje i sada prolazeći poput uskrsloga Učitelja zemljom, čineći dobro (usp. Dj 10, 38), dajući na taj način svoj kršćanski doprinos društvu i Crkvi ovoga našeg vremena i prostora. Događaj uskrsnuća, svima nama koji povjerovasmo, jasan je znak da Isusa ne tražimo među mrtvima živeći svoj krsni poziv i poslanje pogleda često usmjerena prema prošlosti i tradiciji, bez zauzete sadašnjosti i vizije budućnosti, nego da ga prepoznamo kao Živoga, oživljujući s njim, postajući novi ljudi, ljudi uskrsnuća. Ovo ćemo u svojim životima moći i ostvariti jedino ako uskrsnuće prihvatimo kao poziv na nasljedovanje Isusova preduskrsnog života u svojoj crkvenoj i društvenoj stvarnosti. Tako će poruka o uskrsnuću, koja ne mijenja samo smisao Isusova preduskrsnog života nego i našega ljudskog života, kao i poimanje života uopće, našim kršćanskim propovijedanjem, našim životom, moći postati ponuda i svima drugima.

U ovoj zadaći prepoznavanja Isusa kao Živoga i nasljedovanja njegova preduskrsnog života, koji nas čini svjedocima uskrsnuća, za nas kršćane je od osobite važnosti župna zajednica kao »prisutnost Crkve na nekom teritoriju, mjesto na kojemu se sluša Božja riječ, mjesto rasta u kršćanskome životu, mjesto djelovanja, navještaja, velikodušne ljubavi, klanjanja i slavljenja« (EG, 28). Župna je zajednica, kao »zajednica zajednica, svetište gdje žedni dolaze piti da nastave svoj put, i središte iz kojega se stalno šalju misionari« (EG, 28), zajednica uskrsne vjere u Isusovoj školi života. Ovo je osobito vidljivo tijekom nedjeljnih euharistijskih okupljanja koja su u središtu života svake župne zajednice. Ona su iz nedjelje u nedjelju ponovna proslava i ispovijest vjere u uskrsnuće, ali i poslanje – biti navjestitelji uskrsne vjere riječima i životom u svojoj svakodnevici. Župna zajednica uključuje nas u život Crkve i njezino poslanje koje je uvijek i ponovno evangelizatorsko – biti navjestitelji, riječima i životom, Isusova života, smrti i uskrsnuća. Navještaj je to naše uskrsne budućnosti kojim bi i svi drugi, osobito oni koji već sada u ovozemaljskoj stvarnosti s nadom očekuju i s ljubavlju traže pobjedu dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, oprosta nad osvetom, nade nad očajem, života nad smrću, trebali u svojem srcu osjetiti da njihova nada nije bez temelja i da njihovo zalaganje u ljubavi ima smisla.

S ovim mislima, koje su istodobno i poziv na uključenost riječima i životom u navještaj uskrsne radosti, svima želim sretan Uskrs!