Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas se ponovno vraćam tvrdnji: “vjerujem u uskrsnuće tijela”. Riječ je o jednoj istini koja nije jednostavna i koja je sve samo ne očita, jer nama koji živimo uronjeni u ovaj svijet nije lako shvatiti buduće stvarnosti. Ali evanđelje nas prosvjetljuje: naše je uskrsnuće tijesno povezano s Isusovim uskrsnućem; činjenica da je on uskrsnuo je dokaz da postoji uskrsnuće mrtvih. Želim dakle predstaviti neke aspekte vezane uz odnos između Kristova i našeg uskrsnuća. On je uskrsnuo i budući da je on uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti.

Prije svega, samo Sveto pismo sadrži jedan hod prema punoj vjeri u uskrsnuće mrtvih. Ona se izražava kao vjera u Boga stvoritelja čitavog čovjeka – duše i tijela – i kao vjera u Boga osloboditelja, Boga vjernog savezu sa svojim narodom. Prorok Ezekiel u jednom viđenju gleda grobove deportiranih koji se ponovno otvaraju i suhe kosti koje oživljuju zahvaljujući ulijevanju duha životvorca u njih. To viđenje izražava nadu u buduće “uskrsnuće Izraela”, to jest u ponovno rađanje poraženog i poniženog naroda (usp. Ez 37, 1-14).
Isus u Novom zavjetu privodi punini tu objavu i veže vjeru u uskrsnuće uz samu svoju osobu te kaže: “Ja sam uskrsnuće i život” (Iv 11, 25). Naime, Isus Gospodin će na posljednji dan uskrsnuti one koji su vjerovali u njega. Isus je došao među nas, postao je čovjekom poput nas u svemu, osim u grijehu; na taj način nas je poveo sa sobom na put povratka Ocu. On, utjelovljena Riječ, koji je umro i uskrsnuo za nas, daje svojim učenicima Duha Svetoga kao zalog punog zajedništva u njegovu slavnom Kraljevstvu, koje budno čekamo. To je očekivanje izvor i razlog naše nade: nade koja, ako se njeguje i čuva, – naše nade, ako je njegujemo i čuvamo – postaje svjetlo koje prosvjetljuje našu osobnu kao i našu zajedničku povijest. Uvijek to imajmo na umu: mi smo učenici Onoga koji je došao, koji dolazi svaki dan i koji će doći na svršetku. Ako bismo uspjeli više postati svjesni te stvarnosti, naša bi nam svakodnevnica bila manje mukotrpna, bili bismo manje zatočenici onog prolaznog a više spremni milosrdna srca kročiti putom spasenja.

Drugi aspekt: što znači uskrsnuti? Uskrsnuće svih će se dogoditi na posljednji dan, na svršetku svijeta, a izvest će ga svemoćni Bog, koji će vratiti život našem tijelu združujući ga s dušom, snagom Isusova uskrsnuća. To je temeljno objašnjenje: zato što je Isus uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti; mi imamo nadu u uskrsnuće jer nam je on otvorio vrata tome uskrsnuću. A ta preobrazba našega tijela priprema se u ovome životu odnosom s Isusom, u sakramentima, napose euharistijom. Mi koji se u ovom životu hranimo njegovim Tijelom i njegovom Krvlju uskrsnut ćemo poput njega, s njim i po njemu. Kao što je Isus uskrsnuo svojim vlastitim tijelom, ali nije se vratio u zemaljski život, tako ćemo i mi uskrsnuti našim tijelima koja će biti preobražena u proslavljena tijela. To nije laž! To je istina. Mi vjerujemo da je Isus uskrsnuo, da je Isus živ u ovom trenutku. Ali vjerujete li vi da je Isus živ? I ako je Isus živ, mislite li da će pustiti da umremo i da nas neće uskrsnuti? Ne! On nas čeka, i zato što je on uskrsnuo, snaga njegova uskrsnuća uskrsnut će sve nas.

Treće: već u ovom životu imamo u sebi dioništvo u Kristovu uskrsnuću. Ako je istina da će nas Isus uskrsnuti na kraju vremena, također je istina da smo, u određenom smislu, s njime već uskrsnuli. Vječni život započinje već u ovom trenutku, započinje tijekom čitavog života, koji je usmjeren prema tom času konačnog uskrsnuća. I već smo, naime, po krštenju uskrsnuli, uključeni smo u Kristovu smrt i uskrsnuće i imamo dioništvo u novom životu, koji je njegov život. Zato, iščekujući posljednji dan, imamo u sebi sjeme uskrsnuća, kao predokus punog uskrsnuća kojeg ćemo primiti u baštinu. Zbog toga i tijelo svakog od nas je odjek vječnosti, dakle treba ga uvijek poštivati; poglavito treba poštivati i ljubiti život onih koji trpe, da osjete blizinu Božjeg kraljevstva, onog stanja vječnog života prema kojem kročimo. Ta nam misao daje nadu: mi kročimo prema uskrsnuću. Vidjeti Isusa, susresti Isusa: to je naša radost! Bit ćemo svi zajedno – ne na ovome trgu, već na drugoj strani – ali radosni s Isusom. To je ono prema čemu idemo!

Papin apel
Želim sada sve pozvati da mole za monahinje grko-pravoslavnog manastira Svete Tekle u Ma’luli, u Siriji, koje su prije dva dana silom odvele naoružane osobe. Molimo za te sestre i za sve zatočene osobe u ratu koji i dalje traje. Nastavimo moliti i zajedno raditi za mir.