Uskrsnulog susrećemo u euharistiji

Draga braćo i sestre!

Svaki Uskrs, počevši od prvoga prije dvije tisuće godina pa sve do našeg ovogodišnjeg, ima uvijek istu poruku. To je poruka o Isusu Kristu koji je pobijedio smrt i uskrsnuo od mrtvih, otvorivši time i nama mogućnost smislenog života na zemlji i vječnog na nebu. Svake nedjelje, kao tjednog spomena tog temeljnog događaja kršćanstva, i posebno svakog blagdana Uskrsa, kao godišnjeg spomena, vjernici tu poruku slušaju, razmatraju i na svoj život primjenjuju. Po tome se mi, današnji vjernici, nimalo ne razlikujemo od onih na početku kršćanstva ili u bilo kojem razdoblju kršćanske povijesti. Uvijek su kršćani vjerovali i ispovijedali da će s Kristom uskrsnuti, ako s njime žive i umiru (Rim 6, 5), uvijek su zajedno sa sv. Pavlom ponavljali: “Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo” (1 Kor 15, 13). Ali “Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!” (1 Kor 15, 20). Stoga je, od samih početaka, prihvaćanje vjere u uskrsnuće bilo temeljni preduvjet za pripadnost Crkvi kao zajednici učenika Uskrsnuloga. Tako je to ostalo sve do danas, i zbog toga se ne mogu smatrati kršćanima i pripadnicima Crkve oni koji niječu uskrsnuće mrtvih.

Godišnji i tjedni Uskrs

Postoji, kako smo rekli, tjedni i godišnji blagdan Uskrsa. Tjedni je blagdan Uskrsa svaka nedjelja kao spomen na dan kad je Krist ustao iz groba i ukazao se svojim učenicima. Zato se nedjelja zove i “mali Uskrs” . Dakako, svaki blagdan Uskrsa, i godišnji i tjedni, trebamo dostojno proslaviti. Ali moramo također shvatiti da ne možemo jednoga pravo svetkovati bez drugoga. Nije moguće u pravom kršćanskom duhu slaviti godišnji blagdan Uskrsa, a istovremeno zanemarivati i zapostavljati njegove nedjeljne proslave. Te bismo povezanosti jednog i drugog blagdana Uskrsa trebali postati posebno svjesni ove godine koju je Sveti Otac proglasio euharistijskom godinom. Euharistijska godina stavlja, naime, u središte kršćanskog života nedjelju, tj. tjedni ili mali Uskrs, kada se Crkva spominje Kristova uskrsnuća u posebnoj svezi sa sakramentom euharistije u kojemu nam se Krist kao uskrsnuli objavljuje i daje za hranu.
Vjera da je euharistija povlašteno mjesto susreta s Uskrsnulim zajamčena je u Crkvi od samih početaka, a jedno je od najljepših svjedočanstava za to prelijepa prispodoba o dvojici učenika iz Emausa koju nam je donio sv. Luka u svome evanđelju. On piše da su dvojica učenika prepoznali Gospodina u lomljenju kruha. “Prepoznaše ga u lomljenju kruha” , kaže sv. Luka doslovno (Lk 24, 35). “Lomljenje kruha” je ranokršćanski naziv za euharistiju ili sv. misu, kako mi danas kažemo. U tom susretu s uskrsnulim Gospodinom učenici su se ne samo oslobodili malodušnosti koja ih je bila nakon Isusove smrti obuzela nego su spoznali i svoje poslanje i dobili čvrstu volju da ga ispune. To je značenje euharistija sačuvala do danas. Ona je u svakom vremenu bila i ostala mjesto prepoznavanja uskrsnulog Gospodina kao onoga koji je uvijek sa svojim učenicima, prema njegovoj riječi: “Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28, 16). Ona je uvijek bila i ostala učinkovito sredstvo protiv malodušnosti, beznađa i straha, kao i nepresušni izvor kršćanskog nadahnuća i poslanja u svijetu.
Ona je to zato jer nam se u njoj Krist u potpunosti dariva i tim nas darom mijenja u dubini našeg bića na svoju sliku. Slični njemu, prešavši kao on iz smrti u život, iz ropstva u slobodu, postajemo sposobni donositi plodove njegova uskrsnuća u svakodnevnom životu, a to su plodovi mira, ljubavi i nade. Zato ne možemo pravo s Uskrsnulim živjeti ni o godišnjem ga Uskrsu slaviti, ako ga ne susrećemo i s njime se ne sastajemo, zajedno s ostalom braćom i sestrama, za euharistijskim stolom svakog tjednog Uskrsa. Upravo da bi nam tu činjenicu snažnije dozvao u svijest, Sveti je Otac Ivan Pavao II. proglasio euharistijsku godinu. Važno je, braćo i sestre, da se ne oglušimo na taj poziv.

Doviđenja, u nedjelju, u našoj crkvi, na euharistiji

Sve spomenute promjene i učinci uskrsnuća zorno su vidljivi na dvojici učenika iz Emausa. A slično se dogodilo i ostalim Isusovim učenicima prve generacije. Nakon uskrsnog jutra sve im je postalo drukčije. Tama Velikog petka ustuknula je pred svjetlom uskrsne zore. Ono što do tada nisu bili kadri vidjeti, sad im je postalo jasno i očevidno. Uskrsnuli im je skinuo “poveze” s očiju. Noge koje su ranije bile nesigurne ili teške kao olovo, sada su postale sigurne i poletne. Plašljivci su postali neustrašivi svjedoci koji pozivaju na obraćenje one koji su Isusa osudili i razapeli.
Poslije prvih Isusovih učenika, slične čudesne promjene u susretu s Uskrsnulim doživjeli su bezbrojni naraštaji kršćana, skupno i pojedinačno, iz svih društvenih slojeva i skupina. Iskustvo je Uskrsa pobijedilo njihove strahove, tromosti, neodlučnosti, malodušnosti. Gdje je zasjalo sunce uskrsne zore, dogodili su se pokret, nada, polet, preokret. I uvijek su se taj čudesni susret i preobrazba događali u povezanosti s euharistijom, za vrijeme “lomljenja kruha” , kao onomad u Emausu.
Braćo i sestre, muče nas neizvjesnosti, nesigurnosti, trpimo zbog ismijavanja naše vjere, skloni smo lažnim kompromisima, sve nam se čini bezizlaznim, besmislenim, bespovratno izgubljenim. Ako se tako osjećamo, ako smo puni razočaranja i gorčine, ako ne znamo što bismo sa sobom, onda smo poput prvih i tolikih drugih Isusovih učenika prije nego što su susreli njega kao uskrsnuloga. Ali, nakon tog susreta, oni su postali drugi ljudi, ljudi koji su iskusili Božju blizinu i snagu. Poželimo i mi takav susret jedni drugima, i pozovimo jedni druge na skup gdje će se on sigurno dogoditi. To je euharistijski skup, nedjeljna euharistija, u kojoj nam se uskrsnuli Gospodin dariva, oči nam otvara i korake učvršćuje. Doista, ono što se dogodilo dvojici učenika u Emausu, univerzalno je iskustvo svih koji su poput njih sjeli s Kristom za stol i primili iz njegovih ruku kruh njegova tijela i krvi.
Zato, dok ovih dana budemo jedni drugima čestitali sretan Uskrs, učinimo to poput Židova koji jedni druge pozdravljaju pozdravom: Doviđenja dogodine u Jeruzalemu! Tako i mi iz tjedna u tjedan poželimo jedni drugima: Doviđenja u nedjelju, u našoj crkvi, na našoj tjednoj proslavi Uskrsa! Neka Vam je s tim molitvama, željama i prijedlozima svima, braćo i sestre, sretan i radostan Uskrs!

+Ivan Devčić, nadbiskup