U subotu 8. rujna završena je Svjetska konferencija protiv rasizma, koju je proteklog tjedna u Durbanu priredila Organizacija Ujedinjenih Naroda. Predstavnici 160 zemalja, među kojima je bilo i izaslanstvo Svete Stolice, raspravljalo je o brojnim osjetljivim pitanjima povezanima s rasizmom. Veći je dio rasprava bio usredotočen na palestinsko-izraelski sukob, što je u više navrata ugrozilo ishod konferencije. Izraelsko i sjeverno-američko izaslanstvo je čak napustilo radove konferencije. U subotu su ipak prihvaćena dva zajednička dokumenta koji su naišli na oštre primjedbe Kanade, Australije, Sirije i Irana. Prvi dokument sadrži izjavu o načelima, a drugi programe za suzbijanje diskriminacija. U dokumentu se priznaje neotuđivo pravo Palestinaca na samopredjeljenje i na uspostavu samostalne države. Istodobno se ističe pravo na sigurnost svih država na području Bliskog Istoka, uključujući i Izrael. Druga važna tema rasprava osmodnevne konferencije bio je problem ropstva i trgovine robljem, što je proglašeno zločinom protiv čovječanstva. Sve su se zemlje obvezale da će iskorijeniti tu žalosnu pojavu prošlosti. U dokumentu se međutim ne govori o odšteti, već općenito o razvojnim programima zapadnih zemalja u prilog naroda, koji su bile žrtve ropstva i kolonijalizma. Predstavnik Svete Stolice na konferenciji protiv rasizma u Durbanu, nadbiskup Diarmuid Martin, smatra pozitivnim to što su predstavnici izaslanstava ipak prihvatili izjavu i program za suzbijanje diskriminacije. Svjetska konferencija protiv rasizma nije mogla – prema njegovim riječima – proći bez teškoća i problema. Sudionici su se skupa morali suočiti s višestoljetnim trpljenjima pojedinaca i zajednica. Nadbiskup Martin priznao je da su emocije bile jake. Sada međutim ipak postoje temelji, na kojima će se idućih godina jedinstvenije moći poduzimati borba protiv rasizma. Na svjetskoj konferencije protiv rasizma u Durbanu bilo je govora i o problemima doseljenika, izbjeglica, osoba afričkog podrijetla i raznih drugih etničkih i nacionalnih skupina. Previše snažna politizacija konferencije stvorila je – prema riječima nadbiskupa Diarmuida Martina – velike probleme objektivnom prosuđivanju i analizi stvarnosti, tako da je konferencija u nekoliko navrata riskirala promašiti prvotni cilj. To nije bio niti je smio biti sud, koji bi sudio jednoj ili drugoj zemlji, već konferencija koja će zacrtati načela i smjernice za stvaranje novog suživota. Time se namjeravalo još jednom upozoriti sve zemlje na poštivanje dostojanstva svake osobe i stvaranje jedinstva u ljudskoj obitelji. (rv)