Ustoličen novi slavonski episkop u Pakracu
Pakrac (IKA )
Biskup Škvorčević je uime Hrvatske biskupske konferencije pozdravio patrijarha Irineja i episkopu Jovanu čestitao ustoličenje
Pakrac, (IKA) – Arhijerejski sabor Srpske pravoslavne Crkve izabrao je u svibnju ove godine Jovana Ćulibrka, vikarnog episkopa lipljanskog za novog slavonskog episkopa sa sjedištem u Pakracu, nasljednika episkopa Save Jurića. Svečanost njegova ustoličenja održana je 13. rujna u sabornom hramu Svete Trojice u Pakracu, a predvodio ju je srpski patrijarh Irinej zajedno s više od deset episkopa Srpske pravoslavne Crkve, brojnim svećenicima i drugim vjernicima. Izaslanik Hrvatske biskupske konferencije na slavlju bio je požeški biskup Antun Škvorčević. Među uzvanicima iz Katoličke Crkve bili su i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, kancelar Požeške biskupije Goran Lukić, pakrački župnik Matija Juraković i tajnik đakovačko-osječkog Biskupskog ordinarijata Mario Brkić. Od predstavnika javnog života nazočili su ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, zastupnici Hrvatskog sabora, predstavnici Požeško-slavonske županije, gradonačelnici Pakraca i Lipika. Prije samog čina ustoličenja episkopa Jovana patrijarh Irinej uputio je riječ nazočnima i rekao kako je ovo svečan dan koji na ovom svetom i mučeničkom mjestu nije doživljen više od pola stoljeća.
Istaknuo je da je to mučenička eparhija s malim brojem svećenika i vjernika te je novi episkop pastir ne samo živih, nego i brojnih tisuća onih koji su svoje ime i vjeru posvetili svojom krvlju, spomenuvši među njima i 19 tisuća nevine djece i poželjevši da im Gospodin daruje ono što je dao svetim mučenicima. Rekao je da se u “isto vrijeme molimo kako se to vrijeme nikada i nigdje više ne bi ponovilo”, istaknuvši da je tragedija jednog kršćanskog naroda tim veća jer je kršćanska ruka odrubila glave mnogima. Zahvalio je ljudima dobre volje Republike Hrvatske koji su pomogli da se ovaj hram do nedavno u ruševinama toliko obnovi da se danas u njemu moglo održati slavlje te je zamolio braću po evanđelju u Isusu Kristu da se što prije zaliječe rane proteklih vremena i obnove hramovi koji su još u ruševini, da pomognu povratak onih koji su još izvan svojih domova, da tako vidljivo pokažu malo suza i pokajanja te se ono popravi što je po zlu učinjeno.
Episkop Jovan je u nastupnoj riječi podsjetio na Makabejsku braću i stradanje Jeruzalema te istaknuo kako „svi trebamo gorjeti u želji da se spasimo u Crkvi kao bogoljudskom organizmu kojem je glava jedino Krist”.
Nakon liturgije u dvorištu vladičanskog doma slijedio je domjenak za uzvanike na kojem su uputili svoju riječ predstavnici crkvenog i društvenog života. Najprije je sve pozdravio patrijarh Irinej, zahvalivši im za sudjelovanje na slavlju i istaknuvši uvjerenje da će novi episkop slavonski u suradnji sa svima, napose s Katoličkom Crkvom znati djelovati na dobro svih. Poželio je episkopu da svojim pastirskim radom pokrene novi život među vjernicima te da se što prije završi obnova sabornog hrama, vladičanskog doma i drugih razorenih crkava. Među ostalim je spomenuo kako u cvjetnjacima ima različitog cvijeća koje tvori ljepotu te je poželio da se ona očituje u prihvaćanju međusobnih razlika.
Potom je biskup Škvorčević uime Hrvatske biskupske konferencije pozdravio patrijarha Irineja i episkopu Jovanu čestitao ustoličenje. Spomenuo je kako prigodom svojih čestih dolazaka u Pakrac zna upitati katoličke vjernike je li završio rat u njihovu gradu, da im uvijek protumači kako nije dovoljno što je oružje zašutjelo i što je fizičko nasilje prestalo, jer ako je u njihovim srcima prisutan osjećaj mržnje ili osvete, žive po diktatu zla i ostaju žrtve. Posvjedočio je da ih poziva na evanđeosko praštanje i milosrđe, kako bi se tim putem izdignuli ponad zla koje im je naneseno i živjeli nutarnju slobodu. Pridružio se želji patrijarha Irineja da se sve ono što je razoreno u nedavnome ratu što prije obnovi, napose saborni hram i vladičanski dom, ali je dodao kako je ruševine nastale tijekom ratnog vremena u srcima ljudi daleko teže liječiti, i da to može samo Bog. Izrazio je uvjerenje da će s episkopom Jovanom moći moliti za to ozdravljenje, svjedočiti evanđeoski put u nastojanju oko duhovne obnove ljudi žrtava nasilja na ovim prostorima. Dodao je kako Bog trenutačno u ovom dijelu Hrvatske “nema nikoga drugoga osim nas koji ovdje živimo”, te rekao da “ne bismo smjeli propustiti ono što možemo zajednički učiniti evanđeoskim putem za dobro naših ljudi”. Nadovezao se na misao patrijarha Irineja o različitom cvijeću u vrtu i rekao da se “naše različitosti mogu shvaćati kao smetnja i biti uzrokom nepovjerenja, ali kad ih prihvatimo kao očitovanje bogatstva, one mogu postati razlogom posebnog međusobnog poštovanja i suradnje”. Poželio je da se “našim zajedničkim nastojanjem kultura suživota i mira ojača u Hrvatskoj”.
Čestitku novom slavonskom episkopu uputili su i ministar Dačić, ministar vjera iz Republike Srpske te nazočni londonski biskup Anglikanske Crkve. Na kraju je episkop Jovan svima zahvalio za nazočnost na slavlju.