“Uto im se otvore oči…” (Lk 24,31)

Časna braćo svećenici i đakoni, poštovani redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, kršćanska braćo i sestre!

“Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!” (Ps 117,24). Čestitam vam Uskrs u Godini euharistije! Neka u srcu svakoga od vas duboko odjekne Isusov pobjednički pozdrav “Mir vama” (Iv 20,19) a po euharistijskom slavlju i primanju svete pričesti postanite dionicima njegove ljubavi, jače od smrti.

1. Svjedoci smo kako svakodnevna zbivanja kod nas pune novinske stupce, radijske programe i televizijske ekrane da bi već sutradan izblijedjela i bila predana zaboravu, zamijenjena novim vijestima. Događaj Isusova uskrsnuća nema takvu povijesnu lakoću, jer pripada redu Božjih zahvata, koji zasijecaju u korijenje našega smrtnog postojanja, daju mu prekretničko značenje i snagu trajanja. Radi toga taj događaj niti nakon dvije tisuće godina nije ostario, nego još uvijek govori svojom izvornom novošću. Isusovo uskrsnuće ostaje stoga silan izazov i za sva naša nastojanja u Hrvatskoj.

2. Mi svakodnevno prepričavamo događaje koji nas nerijetko ispunjaju nezadovoljstvom zbog njihova negativnog učinka i zbog toga što se ne podudaraju s našim očekivanjima na osobnoj, obiteljskoj, političkoj, gospodarskoj i drugim razinama te nas ostavljaju razočaranima. Tako smo na svoj način dionici stanja dvojice učenika, koji su potreseni i zbunjeni događajima Isusove muke i smrti bježali iz Jeruzalema i na putu u Emaus razgovarali o zlu koje im se dogodilo, raspravljali o razočaranim nadama. Jednom učeniku je ime Kleofa a drugome je evanđelist izostavio ime i to zacijelo zato da svatko od nas u njem prepozna sama sebe. Bilo je presudno što im se na određenom dijelu puta prema Emausu približio Isus kao neznanac, uključio u razgovor i počeo im tumačiti Pisma, Božje naume, kako kroz stradanje i smrt, predanje na križ “ljubljenoga Sina” (usp. Mt 3,17), cjelokupna postojeća stvarnost i ljudski događaji dobivaju ono značenje i smisao, koji im može dati samo ljubav, jača od smrti. Stoga je od posebne važnosti za nas, osobito za naše mlade, pitanje da li je s nama Isus Krist, da nam na našem patničkom i smrtnom putu kao uskrsni Pobjednik otvara oči te razumijemo sebe i stvarnost u onoj konačnici koju joj je dodijelio Bog. Jer, po riječima II. vatikanskog sabora, Gospodin je cilj ljudske povijesti, točka prema kojoj smjeraju želje povijesti i civilizacije, središte ljudskog roda, radost svih srdaca i punina njihovih težnji. Njega je Otac uskrisio od mrtvih, uzvisio i posadio o svoju desnu postavivši ga sucem živima i mrtvima. U njegovu Duhu oživljeni i ujedinjeni putujemo prema konačnom dovršenju ljudske povijesti, koje potpuno odgovara planu njegove ljubavi: “Obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji” (Ef 1,10) (GS 45).

3. Braćo i sestre! Svjedoci smo da se u Hrvatskoj na različitim područjima života, javnoga i medijskog, osobnoga i obiteljskog na svoj način sve više zatvaraju vrata Kristu. Duboko smo svjesni nezamjenjive uloge dijaloga sa svim dobrohotnim ljudima, u domovini i inozemstvu. Ali, ako je u tim razgovorima odsutan Isus Krist i vrijednosti njegova evanđelja, hoće li se moći u pravom svjetlu vidjeti čovjeka? Neće li se prema njemu uspostavljati odnos po mjeri nekih ograničenih ljudskih ukusa, mogućnosti i potreba, zanemarujući glad njegova srca za vječnim? Hrvatska nije tek na putu u Europsku zajednicu naroda, nego su njezini ljudi na putu traganja za svojim punim smislom. Za naše nedoumice, strahove, trpljenja, promašaje i umiranja nema boljeg sugovornika od uskrslog Isusa Krista. On ima moć otvoriti i hrvatske oči da točno vide, kao što je otvorio oči slijepcu od rođenja (usp. Iv 9,1-41) ili dvojici učenika na putu u Emaus (Lk 24,13-35). On može unijeti mir u hrvatsko nemirno srce. Otvorimo mu stoga što šire vrata na osobnom, obiteljskom, javnom, medijskom, političkom, zakonodavnom, gospodarskom, znanstvenom, kulturnom i drugim područjima života. Dopustimo mu da nam on tumači značenje i smisao našeg postojanja u svjetlu Božjeg nauma o nama i svijetu, da nam prosvijetli razum, ražari srca, otvori oči da dobro vidimo te ispunjeni njegovom pobjedničkom ljubavlju oblikujemo svoje postojanje.

4. Susret smrtnog čovjeka sa živim, uskrslim Kristom i otvaranje očiju srca, kako nam svjedoči evanđelje o dvojici učenika iz Emausa, događa se na poseban način u euharistijskom slavlju. Prepoznali su ga u “lomljenju kruha” (Lk 17,35; usp. Dj 2,42)! Sveti Otac nas podsjeća: Značajno je da su dvojica učenika iz Emausa, prikladno pripravljeni Gospodinovim riječima, prepoznali Gospodina dok su bili za stolom u jednostavnoj gesti “lomljenja kruha”. Jednom kad su umovi prosvijetljeni, a srca ugrijana, znakovi “govore”. Euharistija se sva odvija u dinamičnom ozračju znakova koji u sebi nose zbijenu i sjajnu poruku. I upravo se putem znakova otajstvo na neki način otvara očima vjernika” (Ostani s nama Gospodine, br. 14). Euharistijsko slavlje je najzgusnutije mjesto i trenutak u kojem uskrsli Gospodin uspostavlja razgovor sa svojim učenicima, ulijeva u njih svjetlo i snagu svoje križne ljubavi i uskrsne pobjede. Hraneći nas svojim preobraženim tijelom, on nas kao na brdu preobraženja poziva: “Ustanite, ne bojte se!” (Mt 17,7). Stoga Uskrs u Godini euharistije još je jedan snažan poticaj da nedjeljno slavlje svete mise kao dragocjen događaj susreta s Pobjednikom smrti stavimo u središte svoga života.

Braćo i sestre! U živoj želji da uskrsli Gospodin bude trajni prijatelj svakoga od vas na životnom putu, da po euharistijskom otajstvu rastete u zajedništvu s njime, povjeravam vas zagovoru njegove Presvete Majke i u radosti njegove pobjede nad smrću sve vas od srca blagoslivljam i pozdravljam.

Antun Škvorčević
požeški biskup

U Požegi, 19. ožujka 2005.