Zagreb, (IKA) – Uvodno izlaganje na V. hrvatskom socijalnom tjednu naslovljeno „Hrvatski socijalni tjedni: povijest i perspektive” održao je Stjepan Baloban. Na početku izlaganja je istaknuo kako je socijalna dimenzija vjere znak raspoznavanja i znak prepoznavanja autentičnosti kršćana od početka kršćanstva do danas. U tom kontekstu je podsjetio na mnoge socijalne inicijative katolika u različitim zemljama koje su prethodile prvoj socijalnoj enciklici pape Lava XIII. „Rerum novarum” od 15. svibnja 1891. godine. Velika je, i možda još uvijek nedovoljno vrednovana, uloga pape Lava XIII. koji je ‘širom otvorio vrata’ proučavanju i primjeni katoličkoga socijalnog učenja bilo da je riječ o teološkim učilištima, ili pak o različitim drugim inicijativama katolika u različitim zemljama, rekao je predavač te je istaknuo kako unutar tog „socijalnog gibanja katolika” treba smjestiti i nastanak Socijalnih tjedana općenito, a onda i Hrvatskog socijalnog tjedna. Predavač je podsjetio na neke od inicijativa u kojima je bila prisutna socijalna misao, da bi se početkom tridesetih godina proteklog stoljeća javila ideja o osnivanju Hrvatskog socijalnoga tjedna. Biskupska konferencija pokrenula je 1932. godine osnivanje ustanove Socijalnog tjedna tako da je održan „Tečaj socijalnih predavanja”, a tri godina nakon toga Biskupska konferencija traži od Katoličke akcije u Zagrebu da se ostvari osnutak Socijalnog tjedna. Tečaj socijalnih predavanja tako postaje Prvi socijalni tjedan, a potom su slijedila još tri 1937., 1938. i 1940. godine. Socijalni tjedni su bili organizirani prema ustroju socijalnih tjedana u drugim zemljama, posebno tradiciji Francuskih socijalnih tjedana, rekao je Baloban koji je podsjetio kako je do 1935. godine petnaestak zemalja imalo socijalne tjedne.
Predavač je istaknuo kako je glavna svrha socijalnog tjedna da se kršćanski socijalni nauk primijeni na konkretni rad u obnovi društva, te se u tom kontekstu osvrnuo na tematiku hrvatskih socijalnih tjedana, kao i na samu organizaciju te strukturu sudionika. Zanimljivi su podaci kako je na njima bilo pripadnika svih zvanja, od učenika, državnih i privatnih namještenika, svećenika, radnika, seljaka. Baloban je naglasio kako je jedna od bitnih značajki Povijesnih hrvatskih socijalnih tjedana aktivno sudjelovanje vjernika laika i predstavnika Crkve u traženju rješenja za goruća i teška društveno-gospodarsko-politička pitanja na temelju katoličke socijalne misli.
Govoreći o poratnim godinama, predavač je istaknuo kako se dolaskom nove komunističke vlasti prekida djelovanje svih katoličkih organizacija i društava, a ona inteligencija koja se do II. svjetskog rata oblikovala i bila aktivna u javnom životu i pokušala katoličku socijalnu misao prenositi u javni život, tijekom godina i desetljeća se izgubila. U Hrvatskoj Crkvi su bili postavljeni drugi prioriteti, a katolička socijalna misao se praktički nije razvijala u novim društvenim okolnostima. Iako se nakon II. Vatikanskog koncila postupno stvaraju uvjeti za aktivniju ulogu vjernika laika u Crkvi, javni prostor praktički ostaje za njih zatvoren do demokratskih promjena.
U drugom dijelu predavanja, osvrnuo se na budućnost Hrvatskog socijalnog tjedna. U tom je kontekstu podsjetio na neka događanja bez kojih bi se danas teško mogla zamisliti aktivna prisutnost vjernika u hrvatsku društvu i Crkvi poput uvođenja konfesionalnog vjeronauka u škole, Socijalne akademije (1991.), „Zbora hrvatskih vjernika laika” (1992.), „Studijskih dana hrvatskih vjernika” (1994.), osnivanja „Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve” (1998.), Simpozija hrvatskih vjernika laika u Osijeku (2001.). Dakako da bi se tu moglo pridodati još drugih inicijativa vezanih uz djelatnost Caritasa, kao i osnivanje Katedre za socijalni nauk Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2000.), podsjetio je Baloban te istaknuo kako se u takvoj specifičnoj hrvatskoj situaciji već nekoliko godina razmišlja i raspravlja o obnovi, odnosno pokretanju Hrvatskih socijalnih tjedana. Stoga su hrvatski biskupi na Plenarnom zasjedanju u Lovranu u listopadu 2010. godine odlučili iznova pokrenuti Socijalne tjedne u Hrvatskoj i to u kontinuitetu sa prije održanim Tjednima. Organizacija Tjedna povjerena je Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve i utemeljen je Programski odbor koji je pripremio ovaj Tjedan.
Na kraju je predavač istaknuo kako Hrvatski socijalni tjedan ima perspektivu onoliko koliko će se ono što će se ovih dana događati uspije prenijeti među vjernike i u šire slojeve ljudi.
Svjesni smo da to nije jednostavno u načinu crkvenoga i društvenoga života u kojem živimo. Postoji opasnost da Tjedan bude shvaćen kao jedan od „crkvenih skupova koji se dogodio”. Sasvim sigurno da Peti hrvatski socijalni tjedan ima više šanse zaživjeti u onim biskupijama u kojima postoje uredi koji se bave socijalnim naukom Crkve, rekao je Baloban te podsjetio kako urede imaju samo Đakovačko-osječka nadbiskupija i Sisačka biskupija. Stoga bi jedan od pozitivnih rezultata V. hrvatskog socijalnog tjedna bio i osnivanje novih ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve u hrvatskim biskupijama.
Cilj socijalnih tjedana jest ponuditi na temelju socijalnog nauka Crkve određene smjernice za konkretni život u različitim segmentima društva. Riječ je o ponudi, ali i legitimnim traženjima prema društvenoj i političkoj zajednici, zaključio je uvodničar Stjepan Baloban.