U povodu 40. obljetnice početka Drugoga vatikanskog koncila za listopadski broj mjesečnika Kana nekoliko istaknutih hrvatskih teologa odgovorilo je na pitanje: Koncil danas, 40 godina poslije?
Govor Crkve o aktualnosti Koncila kao da ne nalazi plodno tlo, ne budi konkretno zanimanje; osjeća se neka nemoć u recepciji Koncila i njegovih ponuda, mišljenja je predstojnik Instituta za teološku kulturu laika na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Tomislav Zdenko Tenšek. Prema njegovim riječima, mnogo se i danas govori o aktualnosti koncilskih vizija, ali nedostaje ona klima koja se živjela u doba Drugog vatikanskog koncila. Jednostavno, kazao je dr. Tenšek, trebalo bi na govorljiv i aktualan način ponovno postaviti dvostruko pitanje: Crkvo, tko si ti, što misliš i kažeš o sebi? I drugo pitanje: Crkvo, koju perspektivu i nadu nudiš ovome svijetu? Odgovor na ta pitanja traži ljude pune unutarnjeg žara i onakve vatre kakvu je pokrenuo Duh Sveti kroz ljude i događaje Koncila, i to kroz dvostruku vjernost: kroz vjernost božanskom izvoru Crkve i kroz vjernost suvremenom čovjeku sa svim njegovim traženjima i dilemama. Jer, ovaj naš konkretni svijet je pun Crkve, smatra dr. Tenšek. Dobiva se dojam, prema mišljenju dr. Tenšeka, da se Crkva odviše jednostrano i samodostatno ponaša kao da je ona put svijeta; a taj svijet joj izmiče i ide svojim samostalnim putem, kao da Crkvu ne treba, pa odatle onda i nemoć Crkve. Kako inače razumjeti toliku poplavu religioznih i duhovnih ponuda, spasiteljskih i ozdraviteljskih iskustava, gotovo u principu izvan i mimo Crkve, a istodobno najčešće veoma sumnivih i diskutabilnih teoloških i eklezioloških temelja, postavio je pitanje dr. Tenšek. Osjećam nekakav strah i nemoć Crkve pred izazovima suvremenoga svijeta i stanovitu duhovnu getoizaciju, kako u strukturama Crkve, tako i u pastoralnim i u duhovnim ponudama. Istodobno rastu religiozne skupine s magijskim i gnostičkim tendencijama za koje Crkva nema prave alternative, upozorio je dr. Tenšek. Zauzeto zalaganje oko koncilske obnove, otvoreni dijalog sa svijetom, dijalog među kršćanima i dijalog kršćana s različitim vjerskim religijskim skupinama, tim je redom dr. Tenšek postavio zadatke Crkve danas, za njezinu unutarnju obnovu i za njezinu vjerodostojnost u svijetu.

Dekan KBF-a u Zagrebu dr. Josip Baloban zaključio je kako su određene koncilske ideje prebrzo i nakon vrijednih i gorljivih rasprava i pokušaja završile u u teološkim raspravama i u teološkoj literaturi. Svojevrsna dihotomija između kleričkog i laičkog dijela unutar Crkve nije prevladana, smatra dr. Baloban. Vjernici laici, prema njegovom mišljenju, nedovoljno se koriste svojim pravom i poslanjem, kako unutar Crkava, tako i unutar društava u kojima žive, usprkos određenoj demokratizaciji unutar same Crkve. Dolazi do dihotomije vrednota koje izrastaju iz kršćanskih korijena i vrednota niklih iz sekularističkih i sekularnih korijena. Sve više dolazi do izražaja individualilzacija, dok se vrednote eklezijalnog i specifično kršćanskog potiskuju u stranu, upozorava dr. Baloban. Karizmatski element, sa svim svojim pozitivnim i negativnim elementima unutar Crkve, postaje glasniji i uočljiviji pred tradicionalno-racionalnim i crkvenohijerarhijskim elementima, što je posebno prepoznatljivo u crkvenoj liturgiji i na crkvenim skupovima. Hrvatska je Crkva, mišljenja je dr. Baloban, prilično zaostala u recepciji koncilskih ideja. I to najmanje zbog dva razloga: prvi se očituje u komunističkom kontekstu nakon Drugog svjetskog rata, a drugi u tradicionalno usmjerenom kršćanstvu, koje se više, ako ne i u najvećeg dijela kršćana, zasnivalo na tradiciji, na nacionalnom i na folklornom. Pored tolikih dobrih teoloških tekstova promišljanja koncilske misli u Hrvatskoj, te pored tolikih diplomiranih teologa laika, pored već desetljetnog iskustva školskoga vjeronauka, te pored dobrih liturgijskih prijevoda i tekstova u hrvatskoj Crkvi i dalje temeljnim problemom ostaje pitanje crkvenog i kršćanskog, kleričkog i laičkog mentaliteta, zaključuje dr. Baloban. Drugim riječima, smatra on, krajnje je vrijeme da u teološkoj teoriji i crkvenoj praksi prihvatimo da se radi o jednoj Crkvi u kojoj je jedno poslanje i temeljna zadaća svih krštenika, samo su različite funkcije, odnosno crkvene službe, različiti darovi i različita mjesta na kojima se to poslanje i ti darovi koriste i ostvaruju za dobrobit i spasenje svakog pojedinoga člana hrvatskog društva koji je prema tome otvoren.

Dr. fra Bonaventura Duda, umirovljeni profesor KBF-a u Zagrebu kazao je kako je ovih četrdeset godina pripomoglo da se na svim razinama na kojima su doneseni novi dokumenti dogodio veliki pokret nabolje i življe, ali da to nikad neće biti do kraja dosegnuto, nego stalno u sve većem i boljem usponu. Sam papa Ivan Pavao II., prema riječima fra Bonaventure, prije dvadeset i četiri godine rekao je da mu je glavna zadaća potpomoći ostvarenje Drugog vatikanskog koncila na svim razinama Crkve. Ali, tu zadaću i tu svijest, evo, već i na početku 25. godine svoje službe stalno ponavlja, konstatirao je fra Bonaventura.

Četrdeset godina nakon otvaranja Koncila njegovo shvaćanje i prihvaćanje još je uvijek u povojima, smatra dr. Željko Tanjić, viši asistent na KBF-u u Zagrebu. Kadšto se čini da je koncilski duh utrnuo, ali ja mislim da je samo zapretan i da će u budućnosti još snažnije biti prisutan u Crkvi, izjavio je dr. Tanjić, napomenuvši da su se dometi i drugih koncila vidjeli tek nakon mnogo godina. Najveća je pogreška u pristupu Koncilu, prema njegovu mišljenju, želja za brzim i naglim promjenama bez dubljeg poznavanja njegova duha i poruke. Crkva, pak, svakako mora paziti da u svom životu, suočena s mnogim problemima, rješenja ne traži u povratku u pretkoncilsko razdoblje i u restauriranju toga duha nego, «idući stopama» prethodnih Koncila, u Drugom vatikanskom koncilu nalazi svoju inspiraciju i temelj za djelovanje, kazao je dr. Tanjić.

Profesor na Teologiji u Rijeci dr. Marijan Jurčević smatra da su u nas neki sadržaji Koncila ostali bez analitičkog tumača. Socijalne pozive Koncila, smatra on, nismo mogli razraditi, a da se ne dobije kvalifikacija miješanja u politiku. Tako da socijalni nauk Koncila ostaje duboki izvor našim socijalnim i demokratskim odnosima. Također o odnosu države i Crkve. Isto tako nam je potrebno prostudirati što Koncil poručuje o komunikacijskim sredstvima. Mi se danas učimo i demokraciji i slobodnim javnim komunikacijskim sredstvima. To je problem u našem društvu i u našoj Crkvi. Da bi se živjela sloboda, potrebnije je biti zreo negoli biti rob, mišljenja je dr. Jurčević.

Danas vidimo da smo se mi vjernici, klerici, redovnici, ne bez nekih deficita, otvorili svijetu, što je od nas tražio Sabor, a s druge strane, imamo svijet organiziran kao otvoreno i civilno društvo bez Boga, smatra umirovljeni profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove dr. Rudolf Brajičić. Drugim riječima, da se je svijet pred otvorenom saborskom Crkvom zatvorio. Mjesto Crkve kao sakramenta jedinstva ljudskog roda s Bogom i u Bogu, imamo globalizaciju bez Boga, kojoj se mnogo toga zamjera, ali glavna joj je zamjerka ova: njezini temelji počivaju na protuslovlju. S jedne je strane u tom društvu Bog ignoriran bez prava glasa, a po drugoj strani slobodno tržište, dakle sloboda pojedinačne ljudske volje ustoličena je kao vrhunska vrijednost, upozorio je dr. Brajčić.

Viši asistent na KBF-u u Zagrebu dr. Tonči Matulić smatra da Koncil danas, kada je naša domaća Crkva u pitanju, valja prevesti kao Koncil koji nestrpljivo kuca na vrata. Koncil danas, u svjetskim razmjerima, prema njegovim riječima, pokazuje znakove tamo gdje su se ljudi potrudili da ih bude. Koncil sam po sebi jest događaj, i to višegodišnji, no nije Koncil radi Koncila, nego radi potrebe obnove i promjene zbog kojih je sazvan. Čini se da je Koncil još uvijek razmatran kao događaj, kao veliki povijesni događaj, a manje kao događaj obnove i promjene, zaključio je dr. Matulić. (ika-kj)