UZ 50. OBLJETNICU BISKUPSTVA MONS. FRANIĆA PREDSTAVLJENA KNJIGA “PUTOVI DIJALOGA”
Split (IKA )
Prigodom 50. obljetnice biskupstva nadbiskupa i metropolita u miru dr. Frane Franića predstavljeno je 23. studenoga u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu reprint izdanje njegove knjige “Putovi dijaloga”.
Split, 24. 11. 2000. (IKA) – Prigodom 50. obljetnice biskupstva nadbiskupa i metropolita u miru dr. Frane Franića predstavljeno je 23. studenoga u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu reprint izdanje njegove knjige “Putovi dijaloga”.
Dr. Nediljko Ante Ančić istaknuo je da su rijetki biskupi koji dožive takav jubilej, a rijetki su danas i sudionici II. vatikanskog sabora. Nakon preuzimanja biskupske službe, mons. Franić nije zapustio ni svoj profesorski poziv, te je nastavio pisati knjige i brojne članke i osvrte u časopisima i dnevnom tisku. Knjiga “Putovi dijaloga” nikada nije bila predstavljena, a ona je sadržaj njegova pastoralnog i znanstvenog rada. U pripremi je i knjiga “Povijest filozofije”, kazao je dr. Ančić.
U pozdravnoj riječi splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić, spomenuvši da je nadbiskup Franić, koji zbog jake gripe nije mogao doći na taj skup, u vrijeme Koncila i poslije pokušao tražiti izlaze, stazu za put dijaloga. On je tu stazu kod nas utro te je dijalog kod nas danas sve više prisutan. Dijalog je bio slaba točka jednoumlja, a jaka je strana demokracije. Put dijaloga ujedno je i put-dijalog, jer bez dijaloga nema ni budućnosti. Djeca smo dijaloga i na tom putu valja rasti, zaključio je mons. Barišić.
Dr. Drago Šimundža, bliski suradnik nadbiskupa Franića, podsjetio je da je ta knjiga prvi put tiskana 1973. g. u “Crkvi u svijetu”. Tu je izbor članaka koje je objavljivao obnašajući razne službe u našoj Crkvi. Tako je nastala knjiga suvremene misli, koncilski govor. Koncilski i dijaloški Franić je izložio svoja razmišljanja na raznim područjima. To pokoncilsko djelo, uz studiju “Dijalog put k miru” te “Nadati se protiv nade”, odredili su glavne smjernice njegova djelovanja. Riječ je o temeljnim pitanjima vjere i društva. U središtu je crkveni, svetopisamski nauk, u dijaloškom stilu. Autor poštuje važne otajstvene i društvene odrednice Crkve, ističe ulogu biskupa te upućuje na princip subsidijarnosti, a ističe i pojedinačna ljudska prava. “Trudi se i uspijeva naći nove načine sporazumijevanja i u Crkvi i u društvu. Povezuje nove istine sa starima. Metode su mu nove, koncilske i koncilijantne. Otvara dijalošku perspektivu ne samo u Crkvi nego i u društvu što mu omogućuje da artikulira jasne kršćanske poglede. Respektira marksističku gnoseologiju. Nije riječ o sinkretističkom pristupu, nego koncilskom gledištu. Dogmatski je čvrst i načelan, a sociološki širok i aktualan. Načelan u svojim postavkama, posebno etičkoj stabilnosti, upućuje na nov način u temeljne kršćanske istine i njihove primjene. Riječ je o teološkim pitanjima, aktualnim razmišljanjima o kršćanskoj svijesti i praksi, što toj knjizi daje aktualnu i, moglo bi se reći, univerzalnu vrijednost”, istaknuo je dr. Šimundža.
Akademik Ivo Petrinović govorio je o ideji dijaloga u ondašnjem društvenom kontekstu kada je knjiga nastala. Riječ je o 26 govora koje je u raznim prigodama izrekao nadbiskup Franić sa željom da otkrije koncilski duh, valorizirajući društvene vrednote, uspostavljajući dijalog sa svim ljudima dobre volje. Knjiga je smiona i suvremena premda su ideje izrečene prije više od 30 godina, rekao je akademik, dodajući kako je posebno je zanimljivo nadbiskupovo stanovište o Crkvi siromašnih, koja bi se distancirala od svakog središta moći i vlasti. Zaključio je da djelo ima i dokumentarističku vrijednost, te je svjedočanstvo jednog vremena, a njezin pisac koncilski čovjek i osoba dijaloga.
Prof. dr. Andrija Dujić osvrnuo se na ozračje i okruženje u kojemu je nastala Franićeva knjiga. Dijalog je središnja vrijednost knjige, rekao je dr. Dujić, nastavljajući kako je dijalog strateško pitanje ljudskog opredjeljenja, temeljni pristup Crkve u suvremenom svijetu. “Bez dijaloga nije moguć susret s onima koji drukčije misle. Splitski dijalog nije se dogodio slučajno. To je bila obostrana sklonost u Crkvi i u Hrvatskoj u vrijeme Hrvatskog proljeća. Ni prije ni poslije takav dijalog nije bio moguć. Franić upozorava da je Crkva otvorena za dijalog od davnine, zagovara humani odnos prema onima koji drukčije misle, smatrajući to bitnim oznakama kršćanstva. Središnja tema tiče se karaktera i dometa društvenih promjena koji se povezuju s pojmom revolucije. U najširoj interpretaciji spominje revoluciju nenasilja, koja je jakost duha, a ne slabost, te ono što je poželjno u društvenim promjenama. Društveni napredak koji žrtvuje čovjeka i opće dobro nema povijesnu šansu. Franićev smisao socijalnog dijaloga, vidi se i u tome što zamjera društvenim subjektima što se brinu tko će doći na vlast, a ne kako će se ostvariti društvena pravda”, istaknuo je dr. Dujić.
Ivica Mlivončić, novinar “Slobodne Dalmacije” i publicist osvrnuo se na dijalog u odnosu prema muslimanima, o kojemu u svojoj knjizi govori nadbiskup. Franić vidi Crkvu u dijalogu s drugima i različitima, te uz ateiste, muslimane, pravoslavne posebno ističe i dijalog sa židovima, što je istaknuto i na Sinodi splitske Crkve održane za biskupovanja dr. Franića, rekao je Mlivončić.
S. Marija od Presvetog Srca spjevala je nadbiskupu Franiću za zlatni jubilej pjesmu “Sveti spomen” čije je stihove kazivao Zoran Popović, učenik 4. r. Nadbiskupijske gimnazije “Don Frane Bulić”, a zbor sjemeništaraca “Scola cantorum” pod ravnanjem maestre s. Mirje Tabak uveličao je svečanost duhovnim skladbama.