Uz stotu obljetnicu rođenja fra Ive Perana

Fra Ivo Peran rođen je u Kaštel Starom 25. lipnja 1920. od oca Ivana i majke Nedjeljke Pilić. Na krštenju je – po djedu – dobio ime Felicij (Srećko). Osnovnu školu s odličnim uspjehom pohađao je u Kaštel Novom. Po završetku osnovne škole otac ga je namjeravao upisati u trgovačku školu, kako bi nastavio voditi trgovinu u vlasništvu njegove obitelji. Međutim, želja mladog Ive bila je upisati se u redovničku gimnaziju, tako da otac Ivan upućuje zamolbu dominikancima u Bolu na otoku Braču, koja kasnije biva odbijena iz razloga što je u obitelji bilo samo jedno muško dijete. No, njegova se upornost isplatila te je za nekoliko mjeseci primljen u gimnaziju koju su vodili franjevci s Poljuda.

Redovnička gimnazija nije ga privlačila kao gimnazija, već kao mogućnost bavljenja sportom – posebno nogometom. Školu je uspješno polazio, međutim, za to vrijeme ispriječila se još jedna neprilika: agrarna reforma 1931. godine i brisanje dugova seljacima u Jugoslaviji. Njihova je obiteljska trgovina tada pala u stečaj te ga roditelji više nisu mogli novčano podržavati tijekom školovanja. U toj neprilici pomaže mu njegov župnik don Ivan Valetin te je školovanje nastavio na Badiji kod Korčule. Za to vrijeme počeo se baviti glazbom, sviranjem klavira i harmonija, a poučavali su ga fra Bernardin Sokol te fra Kvirin Orlić. Malu maturu položio je 1935., nakon čega je otišao u novicijat u franjevački samostan na Košljunu gdje je 1937. položio prve zavjete. Veliku maturu položio je u Dubrovniku 1940. i iste godine upisuje Teologiju u biskupskom sjemeništu Splitu. Vječne zavjete položio je u Splitu 4. listopada 1941., dok je posebnom dozvolom Svete Stolice 8. kolovoza 1943. u Dubrovniku zaređen za svećenika. Kriomice je tada zbog ratnog stanja otputovao za Kaštel Stari gdje je slavio mladu misu. Nakon rata 1946. s prvim regrutima odlazi u redove nove jugoslavenske vojske gdje biva kao vojnik, zbog svjedočenja vjere, od vojnog divizijskog suda u Ljubljani zatvoren i osuđen na smrt. Međutim, nakon njegove žalbe smrtna presuda je preinačena u pet godina strogog zatvora s prisilnim radom. Po izlasku iz zatvora morao je nadoknaditi vojni rok, što je učinio 1954/55. godine u Zemunu.

13. obljetnica smrti sluge Božjega fra Ivana Perana (arhiv)

Nakon izlaska iz vojske obavljao je različite službe u svojoj Provinciji, i to kao magistar novaka te kao profesor u biskupijskoj gimnaziji u Pazinu, potom je radio i u službi profesora u franjevačkoj gimnaziji na Poljudu (1966/67) kada je izabran za gvardijana franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku. Više puta bio je u službi definitora Provincije, a u tri trogodišnja navrata bio je izabran kao provincijal i to od 1973. do 1982. Kao gvardijan, u Dubrovniku je na Teologiji predavao glazbu i vodio zborove, a u tijeku magistarske službe na Košljunu, koju je obavljao od 1979., na riječkoj Teologiji 1986. bio je imenovan profesorom glazbe i tu službu obavljao do 2000. godine.

Njegovo iznimno bogato glazbeno stvaralaštvo proizlazi iz sustavnoga glazbenog obrazovanja koje je o. Ivo dobio u glazbenim školama Sorkočević u Dubrovniku te Njegoš u Kotoru. Srednju glazbenu školu u srednjoj životnoj dobi diplomirao je u Dubrovniku. Kao izvanredni student upisao je studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, koji je prekinuo kada je izabran za provincijala.

Opus fra Ive Perana sadrži 97 vokalno-instrumentalnih skladbi za različite izvođačke ansamble. Među najvažnija Peranova djela ubrajaju se recital za soliste, zbor, glasovir i orkestar s naslovom “Sv. Franjo pred Dubrovnikom” koji je fra Ivo skladao 1985. u prigodi proslave 750. obljetnice prisutnosti Male braće u Dubrovniku. Dvije godine kasnije skladao je oratorij “Apokalipsa” za soliste, zbor, orkestar i orgulje, koji je prvi put izveden u Rijeci 28. svibnja 1988. u povodu posvete nove crkve Sv. Nikole. Drugi oratorij “Preobraženje” za soliste, zbor i orkestar nastaje 1997. inspiriran događajima vezanim uz Domovinski rat. Djeci i mladima namijenio je “Božićnu glazbenu igru” te igrokaze “Tajne zlatne ribice”, “Sveta obitelj” te “Došao je sv. Nikola”.

U franjevačkoj crkvi Navještenja Marijina obilježena deveta obljetnica smrti sluge Božjega fra Ivana Perana

Posebnu pozornost u svome glazbenom stvaralaštvu o. Ivo posvetio je misama. Skladao je ukupno 17 misa koje je namijenio pučkom izvođenju. Najpoznatija je i u Crkvi u Hrvata općeprihvaćena Peranova “Pučka misa” koju otvorena srca podjednako oduševljeno pjevaju kako članovi crkvenih pjevačkih zborova, tako i svećenici i puk. Skladanjem takve mise o. Ivo Peran vjerojatno je želio potvrditi izreku “tko pjeva dvostruko moli”. Jednostavnost melodijskoga i harmonijskog glazbenog izričaja naišla je na opće prihvaćanje ne samo te mise već i drugih Peranovih skladbi. Naročitu pozornost o. Ivo iskazao je u liturgijskoj glazbi, kao izvrstan liturgičar i glazbenik, skladajući i 168 pripjevnih psalama.

Napisao je više igrokaza, recitala, liturgijskih meditacija. Nastupao je više puta u televizijskim programima. Nadasve je zapažena emisija “Srdačno vaši” urednika Ivana Hetricha. Značajne su mu knjige “S Kristom i u smrt” (sjećanja na zatvorske dane i osudu na smrt strijeljanjem od komunističkoga režima, potom na pomilovanje i osudu na pet godina strogoga zatvora i prisilnoga rada) i “Mali cvijet iz Istre” (romanizirani životopis fra Bernardina Tomašića).

Dva posljednja desetljeća živio u franjevačkom samostanu na Košljunu, gdje je s franjevačkom radošću dočekivao i ispraćao brojne posjetitelje, koje je često obradovao svojim motetima na orguljama. Ostao je poznat i kao česti putnik auto-stopom, uvijek u habitu, kamogod je odlazio, svima darujući “Mir i dobro!”

Fra Ivo preminuo je na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 2003., u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu, u 83. godini života, 62. redovništva i 60. svećeništva. „Otac Ivan bio je vir Dei et Ecclesiae – čovjek Božji i čovjek Crkve – pripada onoj plejadi muževa, kojima je u pameti i srcu darovati se Bogu i istrošiti se za Boga i doslovno, svim srcem, umom i silama ljubiti Boga i čovjeka te staviti se na raspolaganje za Božju stvar”, istaknuo je krčki biskup Valter Župan predvodeći misu zadušnicu na Košljunu 18. rujna.

Kaštel Stari: Pokrenut postupak za beatifikaciju fra Ivana Perana

U travnju 2011. pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim što se vodi u Nadbiskupijskom ordinarijatu u Splitu pod predsjedanjem splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, radom njegova delegata mons. dr. Josipa Delića te ekipe od dvanaest članova, teologa i crkvenih povjesničara. Najveći dio posla – u dobroj suradnji s delegatom dr. Josipom Delićem – obavlja se preko Ureda, odnosno Vicepostulature sluge Božjega fra Ivana Perana, s adresom u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu, koju vodi fra Bernardin Škunca i tajnica Postupka Renata Jukić. Taj posao se posve približio kraju te se nadaju da će biti svečano zaključen u jesen ove godine. Nakon toga će Postupak biti nastavljen u Kongregaciji za proglašenje blaženim i svetim u Rimu. O svemu je upoznat generalni postulator franjevačkoga reda (Rim), fra Giangiuseppe Califano, koji će u nastavku biti stalni posrednik Postupka kod spomenute Kongregacije.

U izdanju Provincijalata zadarske franjevačke provincije sv. Jeronima povremeno izlazi Glasnik Vicepostulature sluge Božjega fra Ivana Perana.

Iscrpne informacije o životu, djelu i kauzi fra Ivana Perana dostupne su na poveznici ovdje.

Molitva za beatifikaciju fra Ivana Perana

Svemogući Bože, sluga tvoj fra Ivan Peran,
bio je otvoren darovima Duha Svetoga
i ostavio je trag svetog i radosnog redovničkog i svećeničkog života.
Udostoj se proslaviti ga sjajem blaženika Crkve,
a nama udijeli da slijedeći njegov primjer
budemo radosni svjedoci Evanđelja Krista tvoga.
Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.