Povod tribini bio je Tjedan Laudato si’ (21. – 28. svibnja) koji se obilježava svake godine širom svijeta te 22. svibnja, datum na koji se obilježava Međunarodni dan biološke raznolikosti proglašen od UN kao i Dan prirode u Republici Hrvatskoj koji je donošenjem Zakona o zaštiti prirode 2003. godine proglasio Sabor Republike Hrvatske.

Uvodeći u temu, gvardijan fra Bože Vuleta je u izlaganju naslovljenom „Ekološka duhovnost u svijetlu papine enciklike Laudato si’“ naglasio kako je tema ekologije, zaštita svega stvorenoga od iznimne važnosti za društveni život, čovjeka, kršćanstvo i vjernike. „Često se dogodi da vjernici ni nemaju svijesti o obvezi odgovornosti za prirodu i okoliš u kojem živimo, i koji nam je Bog darovao. U nekim sredinama, veću osjetljivost imaju ljudi koji nisu baš religiozno osviješteni“, rekao je o. Vuleta te to potkrijepio riječima pape Ivana Pavla II. koji u svojoj poruci za Svjetski dan mira 1990. s temom „Mir s Bogom Stvoriteljem, mir s cijelim stvorenim svijetom“ podsjeća vjernike na njihovu obvezu brige za sve stvoreno.

O. Vuleta naglasio je kako enciklika pape Franje „Laudato si’“ upućuje na cjelovitu duhovnost i cjelovitu ekologiju. „Netko je ovu encikliku nazvao najambicioznijom s obzirom na to da joj izravni adresati nisu samo katolici i kršćani, nego svi ljudi na svijetu. Ona se pokazala izazovnom ne samo ekološkim znanostima, i pokretima, već i ekonomskim stručnjacima i političkim čimbenicima, ali ona ipak treba biti najveći izazov kršćanima, katolicima. Ova se socijalna enciklika, iščitava s različitih aspekata, jedan je od osnovnih postulata koji se provlači kroj cijelu encikliku briga za najsiromašnije među siromašnima ovoga svijeta, jer njih svaka kriza pogađa najizravnije, pa tako i ekološka“, pojasnio je. U enciklici papa Franjo izričito kaže da je ekološka problematika sastavni dio socijalnog nauka Katoličke Crkve, a time i kršćanskog identiteta, rekao je o. Vuleta te dodao: „pojednostavljeno rečeno, nema cjelovite kršćanske duhovnosti bez njezina ekološkog segmenta koji obuhvaća cjelovitu ekologiju čemu je u enciklici posvećeno čitavo četvrto poglavlje“.

Papa opetovano ističe kako je sve međusobno povezano, ističe povezanost svih ljudi s ostatkom Božjeg djela prirode. „Sve je povezano i to nas poziva da sve više rastemo u duhovnosti globalne solidarnosti koja izvire iz otajstva Presvetoga Trojstva“ (usp. LS 240). Pozivajući se na nauk Benedikta XVI., Papa ističe da ljudska ekologija uključuje nešto vrlo duboko, nužan odnos između ljudskoga života i moralnoga zakona iz čega proizlazi obveza solidarnosti i povlašteno opredjeljenje za našu najsiromašniju braće i sestre.

O. Vuleta podsjetio je kako papa Franjo svojom enciklikom uklanja kolebanje o uporabi pojma ‘duhovnost prirode’. „Papa posebno ističe duhovnost prirode sv. Franje Asiškog koji bi u susretu s različitim stvorenjima bio potican da u svoj hvalospjev duboko uključi glasove svih stvorenja. Stoga, Papa naziva Franju primjerom brige za ono slabo i jedne cjelovite ekologije življene s radošću i vjerodostojno“, pojasnio je. Papina se ekološka duhovnost ne iscrpljuje u njezinoj mističnoj dimenziji. Kroz cijelu encikliku Papa svoju ekološku duhovnost usmjerava na zauzetu brigu i predani rad na očuvanju Božjeg djela u prirodi. Pritom koristi izraz pojam ‘ekološko obraćenje’. O. Vuleta naglasio je kako Papa promišljanje o temi potkrepljuje učenjima o povezanosti svega stvorenoga iz drugih religija i svjetonazora. „Potežući za duhovnom baštinom drugih religija, Papa istovremeno poziva na zajedničko promišljanje cjelovite ekologije, s time što ukazuje na žurnu potrebu suradnje oko promjene tehnokratske paradigme koja se nameće svijetu kao vjera i tehnološki i ekonomski napredak te poziva na suradnju o promicanju svijesti o međusobnoj povezanosti čovjeka, ekonomije, ekologije, politike i svih stvorenja.“ Osvrt je o. Vuleta završio pozivom na molitvu za zdrav duh da obnovimo potrgane odnose čovjeka s Bogom, bližnjima i sa zemljom.“ (Usp. LS 66).

Tihana Mojsinović, izvršna direktorica Udruge za očuvanje planeta „I stvori Bog zemlju“ održala je izlaganje „Čuvar Božjeg djela – poziv svakog vjernika“. Naglasila je kako Papa u enciklici na puno mjesta govori o međusobnoj povezanosti, jer „ne možemo govoriti samo o zaštiti prirode, a da pritom ne mislimo na čovjeka. To ide jedno s drugim, jer smo i mi dio prirode, i bez nje ne možemo preživjeti.“ Podsjetila je i na važnost samih enciklika u nauku Katoličke Crkve, pa time i za same vjernike. Govoreći o naslovu enciklike „Laudato si’“, naglasila je kako je ona naslovljena po zazivu sv. Franje Asiškoga, tj. njegovom „Hvalospjevu stvorova“, što je prva zabilježena pjesma na talijanskom narodnom jeziku. U osobi sv. Franje odražava se povezanost i briga za prirodu, ali i briga za siromašne, te zauzimanje za društvo.

Papa daje sliku zemlje koju potvrđuju i rezultati istraživanja da ju prekomjerno koristimo i da se prema njoj ne odnosimo marom dobrog gospodara. Stoga, enciklikom Papa upućuje apel svim ljudima, i vjernicima, i onima koji nisu, da se udruže u zajedničkoj brizi za dom, jer svima nama je dom planet Zemlja, i mi nemamo drugog doma, rekla je Mojsinović te podsjetila kako bi djelovanje za zaštitu našeg zajedničkog doma trebalo biti na dvije razine: osobnoj – da promišljamo način na koji živimo i trebamo li uistinu sve ono što želimo i vidimo, te društvenoj – da su problemi okoliša, uvažavanja prirode problemi koji nas nadilaze, te stoga trebamo djelovati u župi, društvu.

Posebno se osvrnula na treći dio prvog poglavlja koji govori o gubitku bioraznolikosti. „Papa upozorava da se zemljina dobra pljačkaju zbog kratkovidnih pristupa ekonomiji, trgovini i proizvodnji, što znači da ne razmišljamo o sutra, ne razmišljamo da će netko doći iza nas, ali isto tako ne razmišljamo o onome nekom jako daleko od nas, a to su male otočne pacifične države, gdje su male nadmorske visine, i ukoliko se budu ubrzavale klimatske promjene oni će morati otići, jer neće moći više živjeti gdje su njihovi preci živjeli. K tomu nestanak šuma i šumskog zemljišta povlači gubitak vrsta. Bioraznolikost nam pruža osnovu za život i kada se to uništava, uništavamo sve ono što bismo mogli od nje dobiti“, rekla je Mojsinović te uputila na činjenicu da su vjernici pozvani biti čuvari Božjeg djela, za što poticaj nije samo enciklika, na to upućuje i Katekizam Katoličke Crkve (2416).

Vraćajući se na encikliku, naglasila je kako „nije čovjek centar, već stoga što je vrhunac Božjeg djela stvaranja ima veliku odgovornost za prirodu i svijet.“ U toj brizi za okoliš ne možemo isključiti druge ljude, jer kako kaže Papa „ne može biti autentičnog osjećaja dubokog jedinstva s drugim bićima u prirodi ako istodobno u srcu nema nježnosti, suosjećanja i brige za ljudska bića“ (usp. LS 91), jer „naša briga za okoliš je istovremeno briga za najsiromašnije, jer oni imaju najmanje sredstava i kapaciteta da se mogu nositi s posljedicama klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti, nedostatka energenata.“ Stoga smo pozvani „živjeti svoj poziv da budemo čuvari Božjeg djela je bitni dio kreposnog života; to nije tek mogući ili sporedni aspekt našeg kršćanskog iskustva“ (usp. LS 217), zaključila je Mojsinović.

Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode održao je predavanje „Poslušajmo glas prirode“. Predstavio je rezultate globalne procjene stanja bioraznolikosti iz 2020. godine koje je objavljeno u okviru međunarodne platforme „Bioraznolikost i usluge ekosustava“. Kroz tu analizu obrađeno je više od 15.000 znanstvenih radova uz sudjelovanje više stotina stručnjaka i znanstvenika iz 50 zemalja. „Ono što globalno možemo reći, je da imamo izrazito visok postotak ugroženih vrsta. Praktički 25% vrsta na zemlji je danas ugroženo, jedan od 8 milijuna je pod rizikom izumiranja, mi često čujemo da živimo u šestom velikom izumiranju. Brojnost populacije na zemlji smanjena je za 20%. Gotovo pola milijuna vrsta nema staništa, pogotovo su ugrožene one vrste koje su endemične, tj. koje su se razvile i žive na izrazito malom području ili na specifičnim područjima, i one su se razvile na način da su prilagođene određenim ekološkim uvjetima životnim uvjetima, dok kako oni nestaju, tako se šire one vrste koje imaju veliku toleranciju na različite životne uvjete, i sve to utječe na različite uvjete ekosustave“, pojasnio je.

Odgovarajući na pitanje „što su glavni pokretači tog gubitka bioraznolikosti i lošeg stanja prirode“, naveo je: korištenje zemljišta i njegova promjena, direktna eksploatacija, klimatske promjene, zagađenje i invazivne strane vrste. To je potkrijepio podacima, prema kojima je više od 75% kopnenog staništa izmijenjeno u posljednjih 50 godina, urbana središta globalno su se udvostručila od 1992. do danas. Također je naveo da je više od 1/3 kopnenog područja iskorišteno za poljoprivrednu proizvodnju. „To samo po sebi nije problem, no ukoliko uzmemo činjenicu da se 1/3 od proizvedene hrane baca, to postaje problem.“ K tomu, od 1980. do 2000. izgubljeno je 100 milijuna hektara tropskih šuma, nedirnute šume i mozaična staništa su znatno smanjena u kratkom periodu i opstalo je samo 13% nekadašnjih vlažnih, močvarnih staništa. Nadalje veliki problem su različiti vidovi onečišćenja. „Posljednjih godina mnogo se govori o onečišćenju plastikom, i to prije svega oceana, gdje se ona razgrađuje na sitne čestice i ulazi u hranidbene mreže i ribu koju mi jedemo, i ulazi u nas. Dakle, sve ono negativno utječe na prirodu, negativno utječe i na nas“, rekao je Duplić te posvijestio: „priroda bi i mogla bez nas, no bitno je da mi ne možemo bez prirode, i zato trebamo skrbiti o njoj, jer ona ima funkciju za nas. Stoga se danas zaštita prirode bori za opstanak čovjeka kao vrste.“ Predstavio je i stanje biomase. „Kada bismo uzeli sve sisavce na planetu Zemlji, na čovjeka bi otpala trećina. Na životinje koje mi uzgajamo za svoje prehrambene potrebe otpada 62%, na kućne ljubimce manje od 1% , a na divlje životinje 4%. Donedavni smo živjeli u linearnom gospodarstvu, sad smo pomalo u reciklažnom gospodarstvu, a trebamo težiti onome što i proizlazi iz crkvenog nauka, i Papine enciklike, a to je kružno gospodarstvo“, pojasnio je. Duplić je posvijestio kako svatko može dati svoj doprinos, rekavši: „Živimo tako da vodimo brigu oko svega stvorenog, to je naša obveza, s druge strane živimo ponizno, živimo tako da vodimo brigu o socijalnoj pravednosti. Svojim načinom života i porukama koje na taj način širimo oko sebe možemo puno napraviti: ne samo da očuvamo, nego i obnovimo prirodu i tako svojim potomcima osiguramo bolje i kvalitetnije sutra.“