Kateheza br. 48 – Želja za hramom Gospodnjim
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 83

1. Nastavlja se naš hod kroz psalme časoslova. Upravo smo čuli psalam 83 kojeg židovska predaja pripisuje “sinovima Korahovim”, svećeničkoj obitelji koja je bila odgovorna za bogoslužje i čuvala pragove Šatora kovčega saveza (usp. 1 Ljet 9,19). Riječ je o vrlo ljupkoj pjesmi, prožetoj mističnom čežnjom za Bogom života, kojeg se slavi u više navrata (usp. Ps 83,2-4.9.13) naslovom “Jahve nad Vojskama”, to jest Gospodin zvjezdanog mnoštva te dakle svemira. S druge strane, taj naslov je bio u posebnom odnosu s kovčegom koji se čuvao u hramu, koji je nazvan “Kovčeg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima” (1 Sam 4,4; usp. Ps 79,2). Doživljavao se doista kao znak Božje zaštite u danima opasnosti i rata (usp. 1 Sam 4,3-5; 2 Sam 11,11).
Pozadinu čitavog tog psalma predstavlja hram prema kojem vjernici idu u hodočašću. Čini se da je godišnje doba jesen, jer se govori o “prvoj kiši” koja ublažava ljetne žege (usp. Ps 83,7). Moglo bi se, stoga, zaključiti da je riječ o hodočašću prema Sionu o trećem glavnom blagdanu židovske godine, Blagdanu sjenica, spomenu izraelskog putovanja kroz pustinju.

2. Hram je prisutan u svem svom sjaju na početku i na kraju psalma. U uvodu (usp. rr. 2-4) nalazimo divnu i nježnu sliku ptica koje su svile gnijezda u svetištu – zavisti vrijedna povlastica. To je slika sreće onih koji – poput hramskih svećenika – imaju stalno boravište u domu Božjem, uživajući u njegovoj prisnosti i miru. Cijelo je biće vjernika upravljeno prema Gospodinu, potaknuta gotovo tjelesnom i instinktivnom željom: “Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu” (r. 3).
Hram se ponovno zatim javlja na kraju psalma (usp. rr. 11-13). Hodočasnik izražava svoju veliku radost što može neko vrijeme boraviti u predvorjima doma Božjeg i tu duhovnu radost suprotstavlja zabludi idolopoklonstva, koja potiče prema “šatorima grešnika”, to jest zloglasnim hramovima nepravde i izopačenosti.

3. Samo u svetištu Boga živoga je svjetlo, život, radost i “blago onom tko se uzda” u Gospodina, izabirući put ispravnosti (usp. rr. 12-13). Slika puta nas dovodi u središte tog psalma (usp. rr. 5-9), gdje se odvija drugo i značajnije hodočašće. Ako je blažen onaj koji trajno boravi u hramu, još je blaženiji onaj koji odluči krenuti na put vjere prema Jeruzalemu.
I crkveni su oci u svojim komentarima na psalam 83 dali posebnu važnost r. 6: “Blažen komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove!”. Drevni prijevodi psalterija govorili su o odluci da se čine “uzlasci” prema svetom gradu. Za oce je, stoga, hodočašće na Sion postajalo simbol neprestanog napredovanja pravednih prema “vječnim šatorima”, gdje Bog prihvaća svoje prijatelje u punu radost (usp. Lk 16,9).
Htjeli bismo se na trenutak zaustaviti na tom mističnom “uzlasku”, koji u zemaljskom hodočašću ima svoju sliku i znak. Činit ćemo to po riječima kršćanskog pisca iz sedmog stoljeća, opata u manastiru na Sionu.

4. Riječ je o Ivanu Klimahu, koji je cijelo jedno djelo – Rajske stube – posvetio prikazu bezbrojnih stepenica kojima se uspinje duhovni život. Na kraju svog djela on prepušta riječ samoj ljubavi, smještenoj na vrhu ljestvice duhovnog uspona. Ona je ta koja poziva i potiče, predlažući osjećaje i stavove na koje navodi već naš psalam: “Uziđite, braćo, uspnite se. Gajite, braćo, u svom srcu živu želju da uvijek uzlazite (usp. Ps 83,6). Poslušajte pismo koje poziva: ‘Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom našeg Boga (usp. Iz 2,3), koji nam daje noge brze poput košute i postavlja nas na visine čvrste, da slijedeći njegove putove izađemo kao pobjednici (usp. Ps 17,34)’. Požurimo dakle – kao što je pisano – dok svi ne prispijemo jedinstvu vjere i spoznaji lica Božjeg te prepoznavajući ga dođemo do čovjeka savršena po mjeri uzrasta punine Kristove (usp. Ef 4,13)” (Rajske stube, Rim 1989., str. 355).

5. Psalmist prije svega misli na konkretno hodočašće koje kreće prema Sionu s različitih mjesta Svete zemlje. Kiša koja pada čini mu se predokusom radosnih blagoslova koje će ga obaviti poput plašta (usp. Ps 83,7) kada bude pred Gospodinom u hramu (usp. r. 8). Naporno putovanje kroz “suhu dolinu” (usp. r. 7) preobraženo je sigurnošću da je cilj Bog, onaj koji snagu daje (usp. r. 8), sluša vjernikovu prošnju (usp. r. 9) i postaje obrambeni “štit” (usp. r. 10).
Upravo u tom svjetlu konkretno se hodočašće pretvara – kao što su oci naslućivali – u sliku cijeloga života, napetog između udaljenosti i blizine s Bogom, između otajstva i objave. I u pustinji svakodnevnog života, šest radnih dana su oplođeni, prosvijetljeni i posvećeni susretom s Bogom u sedmom danu kroz bogoslužje i molitvu.
Hodimo, dakle, i kada smo u “dolini suza”, upirući pogled na onaj svijetli cilj mira i zajedništva. I mi ponavljajmo u našem srcu završni blagoslov, sličan antifoni kojom se zaključuje psalam: “Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.” (r. 13).

Nakon kateheze i pozdrava hodočasnicima

Solidarnost sa žrtvama nevremena
Posljednjih se tjedana na neka područja Europe i Azije obrušilo nevrijeme prouzročivši ogromne štete. Posebno u središnjoj Kini milijuni osoba se moraju boriti protiv tragičnih nevolja. U Republici Češkoj i Njemačkoj pučanstva, pogođena katastrofalnim poplavama, spremaju se na dugi rad na obnovi. Dok svima jamčim svoju blizinu kroz suosjećanje i molitvu, potičem i blagoslivljam solidarnost kako među narodima tako i među samim pučanstvima, žrtvama bolnih događaja.