Zamosc, 13. 6. 1999. (IKA) – “Ako govorimo o odgovornosti pred Bogom, svjesni smo da nije riječ samo o onome što se, današnjim rječnikom, obično naziva ekologija. Nije dovoljno tražiti uzrok uništenja svijeta samo u pretjeranoj industrijalizaciji, u nekritičnoj primjeni znanstvenih i tehnoloških dostignuća u industriji i poljoprivredi ili u tjeskobnoj težnji bogatstvu bez vođenja računa o budućim učincima tih djelovanja. Premda se ne može zanijekati da ta djelovanja prouzročuju velike štete lako se može primijetiti da je njihov izvor mnogo dublji: u vladanju samoga čovjeka. Čini se da je ono što se ukazuje najopasnijim za stvaranje i čovjeka nedostatak poštivanja zakona prirode i nestajanje smisla vrijednosti života”, rekao je papa Ivan Pavao II. u govoru održanom u tijeku Liturgije riječi na Trgu kardinala Wyszynskog u poljskom gradu Zamoscu na spomendan Srca Marijina u subotu 12. lipnja. Na početku Papina govora bilo je razmatranje Lukinog izvješća o Marijinu susretu s Elizabetom dok je središnji dio bio posvećen razmišljanju o Izvješću o stvaranju iz Knjige Postanka, posebno o čovjekovu padu u grijeh i njegovim učincima na čovječanstvo u cijeloj njegovoj povijesti. Papa je posebno upozorio na čovjekov razorni utjecaj na prirodu te pozvao na očuvanje prirodnih ljepota i za buduće naraštaje. Pozvao je na pripremu programa za zaštitu okoliša te na njihovo djelotvorno ostvarenje. U tom je kontekstu posebno spomenuo poljoprivrednike koji su “tijekom stoljeća oplođivali zemlju vlastitim znojem”. “Poznato mi je da u vrijeme društvenih i gospodarskih preobrazbi ne nedostaju problemi koji često na bolni način muče poljsku zemlju”, rekao je Papa zaključujući kako je potrebno da se u procesu obnove “prepoznaju problemi poljoprivrednika u duhu društvene pravednosti”.