Uz mentora prof. dr. sc. Ansgara Wucherpfenniga, SJ, u ispitnoj komisiji bili su: prof. dr. sc. Dieter Böhler, SJ kao cenzor (zweitgutachter) te  prof. dr. lic. iur. can. Thomas Meckel, rektor škole kao predsjednik ispitne komisije koju je sačinjavalo petero profesora: prof. dr. sc. Dirk Ansorge, prof. dr. sc. Johannes Arnold, prof. dr. sc. Klaus Kießling, prof. dr. sc. Melanie Peetz, prof. dr. sc. Heinrich Watzka, SJ). Zbog epidemioloških mjera broj nazočnih bio je ograničen.

Cilj doktorske disertacije bio je na temelju novozavjetnih tekstova odgovoriti na pitanje koje značenje ima bezbračni život? Centralni tekst disertacije Isusov je razgovor sa saducejima u Lk 20,27-40. Lukin prikaz Isusova razgovora sa saducejima markantno se razlikuje od paralelnog mjesta kod Mk 12,18-27, koji je prema mišljenju pojedinih bibličara i same doktorandice bio izvor za Lukin tekst. Iz kojeg razloga Luka mijenja svoj tekst i kako tumačiti tu promjenu doktorandica obrazlaže u tri poglavlja. 

Jedan od prvih bibličara koji je dao odgovor na gore navedena pitanja bio je njemački teolog Otto Schwankl, koji smatra da je Luka pod utjecajem knjiga o Makabejcima (LXX) promijenio svoj tekst u odnosu na Marka (O. SCHWANKL, Die Sadduzäerfrage (Mk 12,18-27 parr). Eine exegetisch-theologische Studie zur Auferstehungserwartung, Athenäum, Frankfurt am Main, 1987.). Doktorandica u svom radu pokazuje slabosti ove teze ističući da su knjige o Makabejcima pisane u isto vrijeme kada i Lukino evanđelje, ako ne i poslije Lukina evanđelja. Stoga, malo je vjerojatno da se Luka koristio knjigama koje su u njegovo vrijeme bile nekanonske. 

Drugi autor koji je dao odgovor na gore navedeno pitanje američki je bibličar David E. Aune, koji smatra da prvi dio Isusova odgovora u Lk 20,34-36 potječe iz usmene predaje enkratitički-gnostičkih sirijskih kršćanskih krugova. Autor svoju hipotezu objašnjava u tri točke: (1) Isusov odgovor prvotno se nalazi u Mk 12,18-27; (2) iz toga teksta izvađen je samo jedan redak – redak 25 i odvojen je od svoga narativnog konteksta kojega je imao u Markovu evanđelju. Taj redak sirijski su kršćani u prvoj polovici prvog stoljeća poslije Krista promijenili na temelju svoje krsne teologije, pri čemu je bezbračnost krštenika shvaćena kao identifikacijska oznaka uskrsnuća u ovom svijetu (D. E. AUNE, Luke 20:34-36: A ‘Gnosticized’ Logion of Jesus?, u: Geschichte-Tradition-Reflexion: Festschrift für Martin Hengel zum 70. Geburtstag, hrsg. von Hubert Cancik, Bd. 3: Frühes Christentum, J. C. B. Mohr, Tübingen, 1996., 187-202.). Ispitivanje paluzibilnosti hipoteze od Aune provlači se kroz cijeli rad. 

U prvom poglavlju rada doktorandica na temelju najstarijega novozavjetnog teksta o bezbračnosti, Prve poslanice Korinćanima, pokazuje kakvo je bilo shvaćanje bezbračnosti u korintskoj zajednici. Za razliku od hipoteze D. E. Aune, doktorandica pokazuje da je bezbračnost u 1 Kor 7 isključivo naglašena poradi služenja Gospodinu, a ne poradi skore paruzije ili uskrsnuća, ili jedinstva s Kristom na temelju krštenja. Štoviše, 1 Kor 7 uvijek iznova ističe vrijednost braka i bračnog zajedništva, a bezbračnost ne zastupa jednostrano kako je to bilo u gnostičkim krugovima sirijskih kršćana.

Drugo poglavlje prikazuje bezbračnost u Matejevu evanđelju. Za razliku od velike većine bibličara, doktorandica donosi novo tumačenje Mt 19,11-12 koje uz pomoć povijesno kritičke metode argumentira na sljedeći način: grčka riječ „Eunuchos“ koja je do sada uvijek prevođena kao „kastrirani“ svoj korijen ima u TM „ša rešši“ što znači visoki dužnosnik na kraljevskom dvoru (Post 39,1; 2 Kr 9,32; 20,18; Dj 8,27). Stoga, doktorandica Isusov govor o „Eunuchoi“ poradi Kraljevstva nebeskog u Mt 19,12 tumači kao govor o služenju poradi Kraljevstva nebeskog, gdje se bezbračnost shvaća, kao i u Starom zavjetu poradi službe. Kao hermeneutički ključ razumijevanja Mt 19,12 doktorandica navodi prispodobu o radnicima posljednjeg sata 20,1-16 koja je također kao i Mt 19,10-12 posebnost Matejeva evanđelja, a doktorandica ju stavlja u kontekst govora o nasljedovanju Isusa, kao završni govor o nasljedovanju u Mt 19,1-20. „Eunuhos“ poradi Kraljevstva nebeskog ne smije očekivati privilegirano mjesto u zajednici jer na kraju, svi radnici u vinogradu (metafora za Kraljevstvo nebesko) dobit će istu plaću.

Na temelju zaključaka iz prethodna dva poglavlja, u trećem poglavlju doktorandica se vraća na Lukino evanđelje i posebnost Isusova odgovora saducejima. Također, na temelju povijesno kritičke metode pokazuje Lukin redakcijski zahvat u Lk 20,27-40 te se kritički osvrće na hipotezu D. E. Aune. Dok Marko piše da se ljudi nakon uskrsnuća niti žene niti udaju, Luka započinje Isusov odgovor s pozitivnom rečenicom: Sinovi i kćeri ovoga svijeta žene se i udaju. Te nastavlja, da uz sinove i kćeri ovoga svijeta žive „dostojni“ (grč. kataksiothentes) onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih koji se niti žene, niti udaju. Kako bi pobliže objasnio tko su „dostojni“ Luka u retku 36 donosi dva atributa: sinovi i kćeri Božje, i sinovi i kćeri uskrsnuća. Redak 36 ima ABBA strukturu što će reći da usporedba „dostojnih“ s „anđelima“ (36b) je paralelni segment sa „sinovi i kćeri Božje“ (36c) a izraz da „niti više umrijeti ne mogu“ (36a) s njihovim imenovanjem – „sinovima i kćerima uskrsnuća“ (36d). Tako „dostojni“ žive pored sinova i kćeri ovoga svijeta, a nazivaju se sinovi i kćeri uskrsnuća te sinovima i kćerima Božjim. Kroz analizu Lukina evanđelja i njegovih Djela apostolskih, doktorandica pokazuje Lukinu nakanu promijene Isusova odgovora u Lk 20,34-36 u odnosu na Markov tekst poradi povezivanja bezbračnosti sa svjedocima uskrsnuća tj. nasljedovateljima Isusa (vgl. Lk 14,25-27; 18, 28-30). 

U zaključnom poglavlju doktorandica još jednom iznosi zaključke istraživanja koji se mogu sažeti na sljedeći način: Isusov odgovor u Lk 20,34-37 Lukin je redakcijski zahvat, ne poradi povezivanja s knjigama o Makabejcima (O. Schwankl) nego poradi cjelokupnog prikaza „lika“ svjedoka Isusova uskrsnuća, na čijem svjedočenju Luka temelji svoje evanđelje (Lk 1,2) i s kojima završava svoje evanđelje (Lk 24,53). Ujedno, o njima piše u svom drugom djelu – Djelima apostolskim, a kao navjestiteljima („angeloi“) i svjedocima uskrsnuća. Promatrajući Lukino evanđelje zajedno s Djelima apostolskim doktorandica smatra vjerojatnijim Lukin redakcijski zahvat u Lk 20,34-36 od hipoteze D. E. Aune i utjecaja gnostičkih sirijskih krugova na dotični tekst.

Valentina Sudić rođena je 1988 u Slavonskom Brodu. Dolazi iz Starog Topolja, župa Garčin. Nakon završene Gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu, 2007. upisuje Katoličko-bogoslovni fakultet u Đakovu, kojega uspješno završava 2012. godine. Iste godine Đakovačko-osječka nadbiskupija i KBF u Đakovu šalju ju na daljnje školovanje na Visoko filozofsko-teološku školu Sankt Georgen u Frankfurtu na Majni. Na toj školi 2016. godine završila je licencijatski studiji iz biblijske teologije. Akademsku godinu 2016/2017. djelovala je kao znanstvena suradnica iz biblijske teologije na KBF u Đakovu i ujedno započela doktorski studiji, kojega uspješno završava 2020. godine.