Tradicionalno, u Župi Dobranje − Bijeli Vir, proslava Male Gospe završava prvu nedjelju po blagdanu. Uz župnika don Stipu Jerkovića koncelebrirao je i župnik Vidonja don Mladen Margeta.

Svi imamo svoje zavjete, svi imamo posebno neki izraz pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. BDM nije Bog, BDM je čovjek, stvorenje kao i mi, samo s jednom iznimkom − od Boga odabrana, i jedina među svim ljudima izuzeta grijeha. Ako je bila od Boga odabrana, nije bila izuzeta križa, problema i patnje, nije joj Bog obećao lagodan život… Bog je odabrao da bude Majka njegovu Sinu, da bude Bogorodica, ali ima još jedna dimenzija koja nam je privlačna, zbog toga nam je BDM uvijek draga. Ona je majka, majka koja uvijek bdije nad svojom djecom, majka koja uvijek pazi na svoju djecu. Marijina veličina je u njenoj malenosti, poniznosti, što se očituje u prihvaćanju Božje Riječi.

„Božja Riječ ne može biti zarobljena vremenom  i prostorom. Jedino ograničenje Božje Riječi je ljudsko srce kad ga zatvorimo, i tu nam Marija upravo postaje primjer“, naglasio je u homiliji vlč. Bjeliš. Nastavio je govoreći o međuljudskim odnosima rekavši da je vidljivo kako prevladava negativno. Jedino prihvaćajući Krista može se graditi bolji svijet. Nije vjera komplikacija, nego ju ljudi kompliciraju, nije Božji put toliko težak, nego ga ljudi smatraju teškim, jer ne žele ići njime. Onda što rade svojim životima? Prihvaćaju druge putove, prihvaćaju putove koji su lakši, primamljiviji, prihvatljiviji, a onda se događa svašta, zapletu se, i ne znaju otrgnuti s toga začaranoga kruga odnosa, nesreća, nevolja… Kristov put je često put križa, ali cilj toga puta nije propast, nije očaj, nije besmisao, nego spasenje. Drugi putovi imaju možda bolje ponude, ali ne znate kraj, ne znate cilj, i ne znate gdje ćete završiti.

Propovjednik je zatim rekao da je Marija prihvaćajući, ne znajući, prihvatila Božji put. „To je povjerenje u Boga, to je  izraz vjere, ne znanje što me čeka, nego vjera u njega da me on vodi. Bit će križeva i bit će padova i problema i poteškoća, s povjerenjem u Njega idemo u život. Nije čovjeku lako se nositi s nekim stvarima u životu, ali ako nismo s Bogom, bit će još teže! Zašto mu ne daš šansu, zašto mu ne dopustiti poput Marije ići tim putem, koji često zna biti put križa. U Boga nema pristranosti, Bogu je jednako svako dijete Božje, i svaki od nas koji ima tu ponudu spasenja koju mu Bog daje kroz vjeru, izgrađujemo s njime svoj život, i onda, poput Marije, postajemo sredstvo i oružje u Božjim rukama, kojim će se Bog poslužiti i za spasenje drugih“, naglasio je vlč. Bjeliš.

Predslavitelj je naglasio da su ljudi darovani jedni drugima rekavši da su to bogatstva. Ne može se graditi svijet, ne može se graditi odnose ako se ima odnos prema Bogu bez odnosa jednih prema drugima. To je ono što je komplementarno i uzajamno. „Doći ću, moliti, ispovijedati se, pričešćivati, a neću opraštati, vrijeđat ću, ogovarati, sudit ću, klevetat ću, ne mogu oprostiti, uvrijedio me, a Bog nama može svaki put iznova. A on je Bog, je li? Nemojmo sebe zavaravati! Dao nam je Bog i upute, i put i smjernice“, istaknuo je propovjednik.

„Ako idemo s njime, onda prihvaćamo ono što Bog od nas traži, a onda ‚slomi sebe i oprosti‘, onda daj Bogu šansu da progovara kroz tebe, dopusti mu da budeš poput Marije, onaj koji nosi Boga ovom svijetu, u duhovnome smislu, a ne nešto drugo. Zašto ga se toliko bojimo  i zašto mu se toliko bojimo otvoriti i ne dopuštamo da uđe u naše živote? Dobro je ono oko čega se treba potruditi, izgrađivati, dobro je ono koje treba imati i truda i napora i muke, a to će davati smisao mome življenju, mojim odnosima i svemu“, pojasnio je don Bjeliš.

Rekao je da je životni put vjernika put prema Nebu. „Isus i Marija nas pozivaju na taj put, a često je tom životnom stazom teško koračati, svakakvih problema, poteškoća, križeva, pa često odustajemo… Cilj je poznat, samo treba izdržati, treba ustrajati, to je onaj poziv i tu nam Marija uvijek ostaje primjer“, poručio je predslavitelj.

Potaknuo je okupljene da ne zatvore svoje srce. „Njena malenost, kako nazivamo ovaj blagdan Rođenja − Mala Gospa, očituje se upravo u toj njenoj veličini što je prihvatila Božju Riječ poniznosti, ne znajući što je čeka, ali krenula je s povjerenjem u Boga na tu životnu avanturu, znajući da s Bogom ne može na kraju biti loše, ne može biti propast, ne može završiti u besmislu, nego da to ima cilj koji samo vodi prema dobru koji nam je Bog svima obećao“, kazao je.

Nadalje je potaknuo vjernike da prihvate Božju riječ u svom životu, da se bore svakodnevno koračajući životnom stazom da budu poput Marije, da mogu donositi drugima Boga. „A i mi sami budimo svjedočanstvo jedni drugima u bogatstvu naših odnosa koje izgrađujemo, zajedno koračajući na ovom putu spasenja koje nam je Bog svima dao. Predajmo sve zagovoru BDM, ona uvijek kao majka bdije nad svojom djecom i poziva nas: ‚Idite Isusu, prihvatite Krista, prihvatite Boga u svoj život‘. Ako njega prihvatite i ako gradite svoj život s njime, vjerujte, ne da neće biti križa, al neće biti očaj, besmisao i propast. Budimo svjedoci Njegove ljubavi u ovom svijetu“, zaključio je homiliju vlč. Bjeliš.

Župnik Jerković zahvalio je svima koji su pridonijeli  slavlju, a napose predvoditelju, „njegovu duhovnom čedu“, kojega je pratio od sjemeništa do mlade mise. Stoga mu je želja bila da propovijeda na toj završnoj proslavi Rođenja Marijina u njegovoj 50. obljetnici svećeništva. Također, vlč. Bjelišu uputio je čestitke u novoj službi župnika.

Prije mise održana je tradicionalna procesija do brežuljka na kojem je kip sv. Josipa.