Zagreb, 10. 6. 1995. (IKA) – U prostorijama Apostolske nuncijature u Zagrebu dekan Diplomatskog zbora u Republici Hrvatskoj nuncij Giulio Einaudi priredio je u petak 9. lipnja prijepodne primanje za ~lanove Diplomatskog zbora u povodu najnovijeg apela čto su ga preko tih diplomata svim državama i mešunarodnim organizacijama uputili predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljiđ i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije kardinal Franjo Kuhariđ. Pred okupljenim diplomatima iz Francuske, Njema~ke, Velike Britanije, Italije, Rusije, Sjedinjenih Ameri~kih Država i ćpanjolske te pred predstavnikom Ujedinjenih naroda u Republici Hrvatskoj, tekst apela pro~itao je nuncij, a zatim su se nazo~nima obratili kardinali Kuhariđ i Puljiđ.
Kardinal Kuhariđ je mešu ostalim rekao:
Sada je u sredičtu nače pažnje tragedija banjolu~ke dijeceze, premda su ljudska prava pogažena na daleko čirim prostorima. Đinjenica je da nesrpsko pu~anstvo živi pod pritiscima svuda gdje živi pod srpskom vlačđu. To su Vojvodina, to su okupirani dijelovi Hrvatske, to je cijela Bosna i Hercegovina. Dakle radi se zaista o kriku žrtava koje vjeruju u dostojanstvo ljudske osobe, vjeruju u ljudska prava, vjeruju u osjeđaj pravde odgovornih politi~ara svijeta i vjeruju u moguđnost da Europa i UN mogu pronađi na~in da jakom rije~ju začtite progonjene. (…) Ne možemo prihvatiti izjedna~enje žrtve i napada~a. Treba razlikovati tko je napadnut, začto je napadnut, koji je cilj napada. (…) Humanitarna pomođ koja je ublažavala nevolje tih obespravljenih ljudi bila je izraz da ima u Europi i u svijetu, da ima srca, i da ljudi suosjeđaju s onima koji trpe, da žele pomođi; ali efektivno začtititi mogu samo politi~ke odluke koje su na~elno jasne, koje imaju u vidu ~ovjeka. Đovjek ne smije biti žrtva niti igra bilo kakvih sebi~nih interesa. Stoga stavljamo vama na srce, vjerujuđi u vače srce, u vač osjeđaj pravednosti, u vaču dobru volju, da zaista budete začtitinici ljudskih prava svuda gdje se ona krče. (…) Dozvolite nam da budemo zabrinuti zbog nemođi da se nije načlo moralno dopučtenih na~ina da se zaustavi ta patnja kojoj su podvrgnuti toliki ljudi bez obzira na vjersko, nacionalno ili politi~ko uvjerenje. Crkva brine za svakog ~ovjeka, i zato je zainteresirana za pravedni mir. Nepravedni mir nije mir – on bi bio samo nastavak ropstva, nasilja.”
Kardinal Vinko Puljiđ je istaknuo:
“Volio bih da moj glas bude glas onih koji su gladni, oni koji su u strahu, koji su na rubu da izgube svaku sposobnost razuma. Nekoliko tisuđa u banjolu~koj biskupiji spava u čumama. (…) Zar je moguđe da svijet pučta danas da toliki ljudi umiru od gladi? (…) U nedjelju na Duhove slavio sam misu sa svojim narodom u Sarajevu. Prepao sam se kako taj narod izgleda iscrpljeno i prestračeno. Sve je viče onih koji nisu normalni (…) Toliko puta sam rekao da zavidimo ljudima na Zapadu koji su u zatvoru, jer tamo imaju vodu, hranu, struju i sigurnost da ih nitko neđe ubiti. Ponekad zavidimo domađim životinjama, njih nitko ne smije ubiti na ulici. A ja sam svaki dan svjedok krvi na ulici. (…) Vričtao bih od muke, pomozite dok ne bude prekasno! Zahvaljujem svima koji nam pomažu da preživimo, ali koji puta si ~ovjek postavi pitanje, kako je svejedno kad veđ ~ovjek mora ginuti je li gladan ili sit (…) Vjerujte, onaj narod je vrlo bolno doživio obilježavnje 50. obljetnice zavrčetka fačizma. Fačizam nije zavrčio, on je na djelu u mojoj zemlji.” (Tekst zajedni~kog apela biskupa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine za začtitu hrvatskog stanovničtva u banjolu~koj biskupiji donosimo u rubrici “Dokumenti”)