Varaždin, (IKA) – Drugog dana osmine svetih Fabijana i Sebastijana 21. siječnja u crkvi Dobrog Pastira u Varaždinu, u sklopu obilježavanja blagdana župe sv. Fabijana i Sebastijana, misno slavlje predvodio je povjesničar mr. Damir Bobovec zajedno s domaćim župnikom preč. Mijom Horvatom. S obzirom da je tema osmine “40. obljetnica II. vatikanskog koncila i liturgijske obnove” mr. Bobovec u homiliji se osvrnuo na konstituciju o liturgiji, odnosno na prvi dokument o svetoj liturgiji “Sacrosanctum concilium” koji je Koncil donio 1963. Premda se misa od svojih početaka do danas sastoji od dva temeljna dijela: Službe riječi i Euharistijske službe, slavila se na drugačiji način, pa vjernici nisu mogli sudjelovati u njoj onako kako to mogu danas. “No, da bi misa kao izvorište i vrhunac života Crkve kao zajednice i kršćana kao pojedinaca sve više uključivala i angažirala vjernike, odnosno da bi od pasivnih promatrača učinila aktivne sudionike bogoslužja, nastojalo se još od početka 20. stoljeća senzibilizirati vjernike za što bolje razumijevanje i sudjelovanje u misi. Pučki misali s prijevodima misnih obrazaca pripomogli su da čitava Crkva i njezin vrh shvate da je došlo vrijeme da se promijeni ono što je promjenjivo, te prilagodi što je prilagodljivo”, istaknuo je mr. Bobovec, dodavši da je najopsežnija liturgijska reforma zasnovana na II. vatikanskom koncilu, koji se s prekidima održavao u Rimu od 11. listopada 1962. do 8. prosinca 1965. godine. Inicijator Koncila papa Ivan XXIII. kao glavne ciljeve zacrtao je unapređenje kršćanskog života vjernika i prilagodbu ustanova koje su podložne promjenama potreba našeg vremena. “Dokument o svetoj liturgiji objavljen 4. prosinca 1963. potvrdio je važnost bogoslužja u životu Crkve svojom temom i sadržajem po prastaroj izreci – kako moliš tako i vjeruješ. No, da bi liturgija postigla svoj zadani učinak potrebno je u njoj aktivno sudjelovati, pa je i sam obred doživio neke izmjene”, rekao je mr. Bobovec, istaknuvši kako je Crkva na temelju svog dvomilenijskog iskustva pod utjecajem Duha Božjeg na posljednjem općem saboru učinila sve što je znala i mogla kako bi sveto bogoslužje učinila sredstvom posvećenja i spasenja za sve ljude. “Na nama je da se tim blagom služimo i da koristimo sve mogućnosti koje je reforma otvorila i pružila kako bismo bogoslužja shvaćali i proživljavali kao radosni i zahvalni čin zajednice koja slavi Boga prisutnoga u svojoj sredini i time crpi snagu za svagdanji život. Samo ako bogoslužje, ponajprije misu, budemo osmislili i doživljavali kao unutarnju potrebu susreta sa svojim Bogom Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem, odnosno kao živu komunikaciju s Ocem u Sinu po Duhu Svetom, bit će naša bogoslužja ono što je II. vatikanski koncil u svojoj konstituciji Sacrosanctum Concilium zamislio i želio. Neka nam u tome pomogne Onaj, koji po riječima sv. Pavla, može učiniti neograničeno više od svega što mi možemo moliti ili zamisliti”, zaključio je u homiliji mr. Bobovec.