Varaždin, (IKA) – U Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu u srijedu predavanja o temi “Etičke, moralne i medicinske nedoumice postupaka izvantjelesne oplodnje i medicinski potpomognute oplodnje” održali su 14. prosinca zagrebački pomoćni biskup dr. Valentin Pozaić i prof. dr. Damir Buković, spec. ginekologije i opstetricije u Petrovoj klinici i profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Predavanjima su nazočili i varaždinski biskup Marko Culej sa suradnicima, predstojnik biskupijskog Ureda za obitelj vlč. Josip Koprek te više liječnika iz Varaždina i Čakovca.

Kako je uvodno istaknuo biskup Pozaić, u današnje vrijeme, neplodnost nije samo bolest, nego i tjeskoba, koja se ne liječi, nego joj se nalaze nadomjesci kroz industriju tehnologije “in vitro oplodnje”, koja je postala još jedan vid razaranja obitelji i bračnog života i morala. Podsjetio je kako se u javnim raspravama govori samo o jednom vidu potpomognute i izvantjelesne oplodnje, a postoji ih barem 13 vrsta, i to homolognih i heterolognih. Najveći moralni problemi postaju pitanja heterologne oplodnje, surogat majke, stvaranje viška zametaka uz zamrzavanje embrija i njihovo kasnije uništavanje, jer postaju nepotrebnima, te mogućnost manipulacija i kriminala zbog nedorečenog zakonodavstva. U enciklici “Humanae vitae” iznesena su dva vidika bračnog čina: ljubav i rađanje, odnosno sjedinjenje i rađanje koji idu zajedno, ne smije ih se nasilno rastavljati kao što se to čini sredstvima kontracepcije i oblicima “in vitro” oplodnje. Istaknuo je kako se Crkva upravo iz tih moralnih razloga rastavljanja “love making” od “baby making” protivi nasilnom onemogućavanju, kao i nasilnom omogućavanju stvaranja života. Podsjetio je kako je unatrag godinu dana Crkva optuživana da je metodu “in vitro” oplodnju nazvala teškim zločinom, obrazloživši kako je Crkva nastojala upozoriti da se u tim postupcima diljem svijeta događaju milijuni teških zločina selekcije i ubijanja embrija u predimplantacijskoj dijagnostici. Pritom je istaknuo kako nikada dosad još nije određen status ljudskog embrija, a bez toga ne mogu se kvalificirati ni čini naspram zametka. Stav je Crkve da je svako dijete od začeća Božji dar i ima dostojanstvo ljudske osobe, dok su određene udruge proklamirale da je samo željeno dijete dar, a ostala su stvar, s kojom se može raspolagati kako se želi u pobačaju i selekciji embrija. Da su struka i pravo poštivali etiku, u javnosti uopće ne bi došlo do ovako žestokih rasprava o “in vitro” oplodnji, poručio je biskup Pozaić.

U nastavku je o postupcima liječenja neplodnosti i “in vitro” oplodnje s medicinskog stajališta govorio dr. Buković, istaknuvši kako istina nema alternative, pa tako ni istina o potpomognutoj oplodnji s medicinskog i biološkog gledišta. Iznio je pojedinosti, zaključke i statističke podatke iz više od 170 znanstvenih publikacija, koje dokazuju štetnost liječenja neplodnosti na žensko zdravlje, osobito se osvrnuvši na povezanost stimulacije ovulacije s pojavom raka. Kao liječnik onkolog operirao je i liječi brojne žene koje su oboljele zbog terapije neplodnosti. Među njima su i žene koje nisu ni došle do željenog djeteta, a “kupile” su si bolest i smrt, jer su u velikim iznosima plaćale izuzetno skupe postupke izvantjelesne oplodnje. Neki liječnici su nesreću žena koje nemaju djecu, shvatili kao odličnu prigodu za dobrom zaradom i bogaćenjem, ustvrdio je dr. Buković. Iznio je znanstvene dokaze na temelju istraživanja, koji potvrđuju kako višestruko raste rizičnost od obolijevanja od raka kod žena koje su bile podvrgnute hiperstimulaciji jajnika. Osim što je ugroženo zdravlje žena, postupcima izvantjelesne oplodnje višestruko se povećava i rizik rođenja djeteta s određenim anomalijama, istaknuo je predavač, upitavši tko ima pravo “igrati” se Boga i toliko željeti vlastito potomstvo da je spreman riskirati i zdravlje svog djeteta. Na kraju se osvrnuo i na ekonomski aspekt ove problematike, zbog kojeg se, smatra, uopće i forsira izvantjelesna oplodnja. Kazao je kako se u Europi godišnje stimulira više od 200.000 ciklusa, odnosno na milijun stanovnika izvede se od 500 do 1500 IVF ciklusa od kojih svaki stoji 3000 eura. “Hrvatsku to stoji od 7 do 20 milijuna eura godišnje. Dakle, u 25 godina “izvrtilo” se od 175 do 500 milijuna eura, a rođeno je, prema mojim saznanjima, tri tisuće djece, od kojih je svako stajalo od 60.000 do 170.000 eura. Upravo zbog ekonomske isplativosti izvantjelesne oplodnje digao se val napada na nas liječnike katolike”, istaknuo je dr. Buković, pozvavši okupljene da sami prosude tko obmanjuje, laže i iskorištava hrvatsku javnost, medije i pacijente.