Varaždin: Proslava blagdana sv. Vida

Varaždin, (IKA) – Vjernici varaždinske župe sv. Vida proslavili su u srijedu 15. lipnja blagdan svog zaštitnika svečanim misnim slavljem u filijalnoj crkvi Sv. Vida. Misu je predvodio provincijal franjevaca kapucina fra Mirko Kemiveš u koncelebraciji s domaćim župnikom fra Bonom Zvonimirom Šagijem i donjovaraždinskim dekanom preč. Mijom Horvatom.

U propovijedi je o. Kemiveš rekao kako Crkva slavi svece i blaženike jer vjeruje u zajedništvo svetih koje ispovijeda u Vjerovanju. Sveci pokazuju da je moguće postići svetost, savršenstvo ljubavi na koje su pozvani svi članovi Crkve. Sv. Vid živio je u vremenima kada je Crkva bila progonjena, a nije imao sreću da mu roditelji budu kršćani. Ipak, Bog je to nadoknadio tako da mu je dao dobre odgojitelje koji su se pobrinuli da kao mladić dobije osnove vjere i upozna ljubav koju Bog nudi po Isusu Kristu. Ta ljubav je u njegovu životu postala toliko važna da ga nikakve muke i patnje nisu mogle odvratiti od Krista, napomenuo je propovjednik.

“Izabrati sveca za svog zaštitnika znači odabrati u životu ono što je on ostvario, jer bilo bi žalosno kada bi se svecima samo divili, a ne bismo nastojali biti nasljedovatelji Isusa Krista prema njihovu primjeru. Izabirući svog nebeskog zaštitnika, župna zajednica izražava i međusobno zajedništvo, jer povezani barjakom istoga sveca vjernici žele jedni drugima pomoći da daju svjedočanstvo svoje vjere te da kao zajednica rastu i napreduju u ljubavi. Dan nekog sveca kada se okuplja Crkva je dan zajedništva s Bogom, a ujedno postajemo svjesni i svoga životnog zadatka i poziva”, kazao je fra Mirko, ustvrdivši da sv. Vid na osobit način svjedoči kako čovjek u mladim godinama može upoznati Božju ljubav te u toj ljubavi rasti.
Roditelji i odgojitelji odgovorni za društvo nastoje u mlade duše usađivati Božju ljubav. Onaj koga zahvati ta Božja ljubav, kao što je zahvatila sv. Vida, ostat će vjeran ako će u roditeljima imati primjer postojanosti. Ako budemo povezani s nebeskom Crkvom, sa svecima, onima koji su već postigli svoj životni cilj i smisao, onda ta ljubav nužno mora prijeći i u naše međuljudske odnose. Onaj koji istinski ljubi Boga, ljubi i sva Božja stvorenja i ne dopušta da ga zahvati mržnja, da na zlo odgovara zlom i nasiljem pokušava izboriti neko svoje mjesto i svoju pravdu. Nije svejedno hoćemo li svoje životne snage utrošiti za izgradnju Kule Babilonske, ili ćemo zajedno s Kristom graditi vječno Božje kraljevstvo poput sv. Vida, da ljudi koji vide naša dobra djela mogu slaviti Oca koji je na nebesima, poručio je provincijal.